Komparatistica, sociologinja, novinarka i iznimno prevođena suvremena hrvatska književnica, dobitnica nagrade HND-a za životno djelo, napustila nas je u 77. godini 20. lipnja 2026.
Komparatistica, sociologinja i iznimno prevođena suvremena hrvatska književnica, dobitnica nagrade HND-a za životno djelo, napustila nas je u 77. godini 20. lipnja 2026.
Drakulić, Slavenka, hrvatska publicistica i književnica (Rijeka, 4. VII. 1949 – Sovinjak, 20. VI. 2026). Diplomirala je 1975. komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je novinarka dvotjednika Start i tjednika Danas, a pisala je i za mnoge druge hrvatske i strane novine i časopise (NIN, Jutarnji list, The Guardian, The New Republic, The Nation, Dagens Nyheter i dr.). Od 1990. živjela je naizmjence u Zagrebu, Beču, Stockholmu i Istri. Nakon zbirke feminističkih eseja Smrtni grijesi feminizma (1984), objavila je roman autobiografske teme (borba s bubrežnom bolešću i suočavanje s krizom identiteta) i monološkog razvijanja fabule Hologrami straha (1988), a u prvom je licu i roman Mramorna koža (1989), o odnosu majke i kćeri. Roman Božanska glad (1995), kojemu je u središtu motiv kanibalizma kao posljedice ljubavničke posesivnosti, isprepleten je esejističkim, asocijativnim dijelovima, a bizarna priča dotiče pitanja nasilja, kulturnog identiteta i ograničenosti jezične komunikacije, dočim se roman Kao da me nema (1999), preveden na devet jezika, temelji na dokumentarnoj građi o temi silovanja logorašica tijekom rata u Bosni 1990-ih. Na engleskom jeziku objavila je tri esejističke zbirke sjećanja i dojmova o svakodnevnom životu u razdoblju komunizma i nakon njegova raspada (Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali –How We Survived Communism and Even Laughed, 1991; Balkan Express: fragmenti s druge strane rata – Balkan Express: Fragments from the Other Side of the War, 1993; Café Europa: život nakon komunizma – Café Europa: Life After Communism, 1996), dok se u knjizi Ponovno u Caféu Europa: kako preživjeti postkomunizam (Café Europa Revisited: How to Survive Post-Communism, 2021) u istom duhu osvrće na promjene u istočnoeuropskim zemljama u XXI. st. Oni ne bi ni mrava zgazili (2003) narativna je nefikcijska proza o optuženicima na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju, Tijelo njenog tijela: priče o dobroti (2006) sabire iskustva američkih darivatelja bubrega, Frida ili O boli (2007) romansirana je biografija meksičke slikarice Fride Kahlo, s općim temama usamljenosti, fizičke patnje i umjetničke kreacije, Basne o komunizmu (2009) zbirka je priča u kojima o iskustvima komunističkog razdoblja pripovijeda u formi basne, Optužena (2012) roman je o zlostavljanju u obitelji, Dora i Minotaur: moj život s Picassom (2015) roman o fotografkinji Dori Maar, ponovno u kontekstu prikaza odnosa žene i dominantnog muškarca, a takav odnos tema je i romana Mileva Einstein, teorija tuge (2016). O položaju žene, starenju, bolesti, dezintegraciji međuljudskih odnosa pripovijeda u zbirkama priča Nevidljiva žena i druge priče (2018) i O čemu ne govorimo (2024), eseje o posljedicama rata iz vizura običnih ljudi, objavljivane od 1990-ih, skupila je u knjizi Rat je svugdje isti (2022), a Zašto nisam naučila kuhati (2026) memoarska je proza. Djela su joj prevedena na oko 30 jezika.
Drakulić, Slavenka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.6.2026. https://www.enciklopedija.hr/clanak/drakulic-slavenka.
Iskrena sućut obitelji i prijateljima.
Prenosi: Sanja Miloloža, fotokolaž SM / fotografija mlade Slavenke: Velimir Visković (FB)
