Loš uspjeh iz Hrvatskoga jezika na ovogodišnjoj državnoj maturi ponovno je u fokus
stavio rad poučavatelja Hrvatskoga jezika. I dok jedni medijima upućuju zdravorazumska
obrazloženja toga neuspjeha, drugi znanstvenim instrumentarijem čitateljima približavaju
povijest i ulogu većini učenika iz mnogih razloga omraženoga predmeta, iz kojeg se
svake godine ostvaruju sve slabiji rezultati na državnoj maturi. Djeca niti slušaju niti
čitaju, kako će onda govoriti i pisati? Hoće li se tomu ikako stati na kraj?
Zbornik HRVATSKI JEZIK, povijest i uloge nastavnog predmeta koji je Hrvatsko
filološko društvo objavilo potkraj 2023. godine uz potporu Odsjeka za kroatistiku
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Ministarstva znanosti i obrazovanja
i Zaklade HAZU donosi radove dvodnevnoga znanstvenoga skupa koji je održan
1. i 2. srpnja 2022. u Zagrebu s temom o povijesti i ulozi Hrvatskoga jezika,
nastavnoga predmeta. Važan je prinos među ostalima dao i dr. sc. Srećko Listeš
koji se fokusirao na C područje Kurikula, tj. Medijsku kulturu / Kulturu i medije.
Loš uspjeh iz Hrvatskoga jezika na ovogodišnjoj državnoj maturi ponovno je u fokus stavio rad poučavatelja Hrvatskoga jezika. I dok jedni medijima upućuju zdravorazumska obrazloženja toga neuspjeha, drugi znanstvenim instrumentarijem čitateljima približavaju povijest i ulogu većini učenika iz mnogih razloga omraženoga predmeta, iz kojeg se svake godine ostvaruju sve slabiji rezultati na državnoj maturi. Djeca niti slušaju niti čitaju, kako će onda govoriti i pisati? Hoće li se tomu ikako stati na kraj? Kako je bilo prije? Djelomične odgovore na svoja pitanja možemo pronaći u knjizi HRVATSKI JEZIK, povijest i uloge nastavnoga predmeta.
Naime, na temelju dvodnevnoga znanstvenoga skupa u srpnju 2022. nastao je zbornik radova o predmetu Hrvatski jezik, a otisnut je u prosincu 2023. Uredile su ga sveučilišne profesorice Ana Ćavar i Lahorka Plejić Poje, koje su za svoj projekt Predmet: Hrvatski dobile i Godišnju nagradu Ivana Filipovića. Što je u tom djelu korisno za učitelje i nastavnike s titulom profesora ili magistra struke (profesor Marko Alerić tvrdit će vam da su samo na razini sveučilišta profesori, ostalo su učitelji i nastavnici), pročitajte i procijenite sami, no svakako izdvajamo rad našeg počasnog predsjednika dr. sc. Srećka Listeša o Medijskoj kulturi. Ovdje prenosimo Zaključak njegova rada.
Medijska kultura/Kultura i mediji u hrvatskomu je odgojno-obrazovnom sustavu nazočna od 50-ih godina 20. stoljeća. Planovi iz 50-ih i 60-ih godina nisu analizirani jer tek od plana iz 1972. godine u osnovnoj školi, a od Kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za srednju školu uvodi se sustavno planiranje, ostvarivanje nastavnih sadržaja i ishoda učenja te vrjednovanje sastavnica medijske kulture. Ona se najprije manifestirala izvannastavnim aktivnostima, razvojem, planiranjem i ostvarivanjem jezičnih djelatnosti te izvanškolskim medijskim projektima (školski radio i televizija, posjeti kazalištima i drugim ustanovama). Od godine 1972. nazočna je u službenim planovima i programima za osnovnu školu. Ti su planovi mijenjani (1984., 1990. i 1991.), a Medijska kultura je službeno ustanovljena kao nastavno područje Hrvatskoga jezika u osnovnoj školi od 1995. godine. Godine 2019. promijenjen je naziv nastavnoga područja u Kultura i mediji i obvezao je učitelje i nastavnike u osnovnim i srednjim školama popisom zadanih ishoda učenja po razredima. Nastavni planovi i programi usredotočili su se na tehnologijski aspekt medija ili na sredstva posredovanja pa se može zaključiti da je naglasak stavljen na sadržaj onoga u čemu se podučava i uči (povijest i ustrojstvo medija).
Kurikul je veći naglasak dao sociologijskomu aspektu, odnosno institucijsko-organizacijskomu okviru komunikacije. Govorenje i pisanje, kao temeljni načini posredovanja, izdvojeni su iz nastavnih planova i programa u posebno nastavno područje Jezično izražavanje, a kurikuli su smjestili govorenje i pisanje u prva četiri generička ishoda učenja nastavnoga područja Hrvatski jezik i komunikacija. Nastavnici praktičari u školskoj godini 2021./2022. veću su pozornost posvetili govorenju i pisanju nego podučavanju sociologijskoga aspekta medija pa bi, svakako, valjalo redizajnirati kurikul u koji bi jezično izražavanje bilo uključeno kao važan aspekt nastavnoga područja, čime bi se osigurao filologijski značaj nastavnoga predmeta Hrvatski jezik.
Zbornik je okupio mnoge stručnjake kojima je u fokusu Hrvatski jezik, a za praksu bi nam mogli biti zanimljivi osobito radovi sveučilišnih profesorica Karol Visinko i Zrinke Jelaske, dok je autorici ovih redaka osobito zanimljiv rad Ivane Brković o Nazorovim čitankama u vrijeme Kraljevine Jugoslavije pod naslovom Nacionalni identitet i nacionalne emocije u Nazorovim čitankama u doba Kraljevine Jugoslavije.
Što se tiče vidljivosti Društva profesora hrvatskoga jezika u ovom zborniku, možemo izdvojiti da nas je prof. dr. sc. Ante Bežen kao udrugu spomenuo u svom radu ovim riječima.
Društvo profesora hrvatskoga jezika (DPHJ) utemeljeno je 2007. godine i okuplja profesore hrvatskoga jezika i književnosti
koji su završili taj studij na filozofskim fakultetima. Izdaje Vjesnik DPHJ-a, a oslanja se pretežno na stručnjake iz Agencije
za odgoj i obrazovanje i nema poveznica s ostalim poučavateljima hrvatskog jezika u školskom sustavu.
Jesmo li mi doista udruga u beženovskom smislu ili naš rad ipak obuhvaća još nešto, ostaje na svakomu od vas da to procijeni, no ipak je čudno da nigdje nije spomenuto ni jedno jedino izdanje koje je Društvo profesora hrvatskoga jezika objavilo otkako je Branimir Romac predsjednik Društva, a Sanja Miloloža glavna urednica njegova portala i njegovih biblioteka, a ima ih pet: OBLJETNICE, PROFESORI PIŠU, stRUKA, ZAVIČAJNA RIJEČ i KNJIGA MJESECA te posebna izdanja. Jednostavnim klikom na stranicu e-knjige DPHJ-a možete se lako uočiti broj izdanja, kojih je bilo poprilično i u vrijeme zaključenja zbornika (potkraj 2023.). Ili je u pitanju namjerno prešućivanje čijega rada, što nije, nažalost, rijedak slučaj i o čemu je autorica ovih redaka već kontaktirala Filozofski fakultet u Zagrebu koji stoji iza izložbe Predmet: Hrvatski jezik i njegova Kataloga, a u kojemu nigdje nisu spomenuta Profilova izdanja Hrvatski ja volim ni čitanke Dveri riječi. Ako i jesu u pitanju autorske preferencije, urednici bi trebali biti ti koji će, znanstvene istine radi, popuniti rupe u (ne-namjernim) propustima. Bilo mi je rečeno da će se sigurno propusti ispraviti, no ovaj put u zborniku nema ni tablice Bernardine Petrović za srednje škole ni popisa udžbenika za osnovne škole kojim se bavila Tamara Gazdić-Alerić, štoviše, ti radovi uopće nisu uvršteni u zbornik. Moguće da je autorica ovoga članka pogrešno shvatila prethodnu komunikaciju (iako načelno nema poteškoća sa shvaćanjem), no propusti iz Kataloga ovim Zbornikom nisu ispravljeni, iako je riječ, kako same urednice projekta kažu, o “prvom sustavnom istraživanju Hrvatskoga jezika”. Evo uvodne riječi koju potpisuju urednice izdanja.
Rukovodnik za zbornik
Ovaj je zbornik, što mu i naslov kaže, nastao kao dio opsežnije zamisli da se na različite načine progovori o povijesti i zadaćama Hrvatskog jezika kao, usuđujemo se reći, najmoćnijeg nastavnog predmeta. Zbornik je proizišao iz prvog sustavnog istraživanja Hrvatskoga jezika koje je započelo 2019. godine. Rezultati istraživanja predstavljeni su izložbom Predmet: Hrvatski, koja je postavljena u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, u dubrovačkom Etnografskom muzeju i u Gradskom muzeju Vukovar. Povodom izložbe nastala je i opsežna istoimena monografija, koja daje uvid u unutrašnju i vanjsku povijest predmeta od njegove uspostave do 2011. godine. Drugi je dio tog velikog projekta znanstveni skup Hrvatski jezik: povijest i uloge nastavnog predmeta, održan u organizaciji Odsjeka za kroatistiku i Odjela za metodiku nastave hrvatskog jezika i književnosti Hrvatskog filološkog društva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1. i 2. srpnja 2022. godine. Zbornik objedinjuje tematski i metodološki raznovrsne radove koji su bili izloženi na skupu. Osim što nudi iznijansiranije uvide u razvoj nastavnog predmeta i u neke od tema otvorenih monografijom Predmet: Hrvatski, zbornik donosi i niz drugih tema i perspektiva, od kulturnopovijesnih preko filoloških do metodičkih.
Prvu cjelinu čine radovi koji se bave počecima poučavanja hrvatskog jezika u pučkim školama, reformama koje su omogućile uvođenje hrvatskoga u srednje škole, osobito u osmogodišnje gimnazije, latinskim i njemačkim kao modelima za poučavanje hrvatskoga, najstarijim hrvatskim čitankama i drugim školskim priručnicima, opisujući povijesne slojeve nastave hrvatskoga koji dosad nisu sustavno istraženi i vrednovani.
Druga cjelina okuplja radove o različitim aspektima razvoja Hrvatskog jezika u 20. stoljeću, u prvoj i drugoj Jugoslaviji, a onda i 1990-ih, kada predmet sadržajno poprima obrise koje umnogome ima i danas. Pritom su posebno osvijetljena razdoblja velikih preosmišljavanja obrazovnog sustava, tješnjeg povezivanja metodike i filologije, učvršćivanja lektire i uvođenja elektroničkih medija, odnosno oblikovanja nastavnog predmeta kakav je bio sve do nedavne kurikulne reforme. Dok je izložbom i monografijom Predmet: Hrvatski bilo obuhvaćeno razdoblje do 2011, koja se uzima kao godina početka prijelaza našeg obrazovnog sustava na tzv. kompetencijski, kurikulni pristup, radovi treće cjeline ovog zbornika bave se najnovijim razdobljem koje nastupa upravo uvođenjem kurikulne paradigme poučavanja. Neki od njih predstavljaju početak znanstveno utemeljena propitivanja predmetnog kurikula kao polaznog dokumenta u oblikovanju nastavnog predmeta i njegovu poučavanju, a neki donose i empirijske uvide u obilježja suvremene nastave.
Da je prosvjeta na različite načine moćan stroj, poznato je odavna, barem od antike. Da u njoj posebnu učinkovitost može imati nastava materinskog jezika i književnosti, poznato je od uspostava nacionalnih država i samoga predmeta. Danas smo skloni razotkrivati različite načine na koje se ta moć realizira kao opresivna, no skupom i zbornikom željele smo uputiti i na one druge, emancipatorne moći koje može imati nastava jezika, smanjujući našu nijemost i nemuštost, i književnosti, koja priskrbljuje različite psihološke, emocionalne, socijalne i kognitivne probitke.
Sada već višegodišnji rad na projektu duguje mnogima štošta. Recimo ovdje samo da se on odvijao u okrilju Odsjeka za kroatistiku, koji ga je zdušno podupirao na različite načine, a iza njega su stajali i Filozofski fakultet i Hrvatsko filološko društvo. Svima koji su nam na bilo koji način pomogli i s nama dijelili i radosti i brige od srca zahvaljujemo.
U naslov ovoga uvoda preuzet je pojam čest u (proto)metodičkim priručnicima za nastavnike s kraja 19. stoljeća, kojima se usprkos oskudnim vremenima marno skrbilo o nastavi Hrvatskoga. Stoga je zbornik harna posveta tim davnim prethodnicima, kao i svim onim nastavnicima Hrvatskoga, od prvog razreda osnovne škole do kraja srednje, koji su svoj posao obavljali, i obavljaju, sa žarom i istinskom zainteresiranošću za predmet što ga poučavaju, te time, da upotrijebimo metaforu čestu upravo u čitankama za Hrvatski, plodovi njihova rada dosežu mnogo dalje od školskih zidova i traju mnogo duže od vremena što ga provedemo u školskim klupama. Nadamo se da će zainteresiranim čitateljima biti za uhar.
Urednice
Kao što vidimo, urednice su završile svoj rukovodnik riječju uhar, zastarjelicom za riječ korist. Mogli bismo se složiti da je riječ o izdanju s radovima koji bi i učitelju / nastavniku / profesoru (?) Hrvatskoga jezika mogao biti od koristi i danas, iako je u pitanju znanstveni diskurs od kojeg se i ne očekuje praktičan pristup realnom razredu. Pa ipak, treba biti svjestan da je jedan svijet onaj o kojemu piše akademski stručnjak kroz svoj sveučilišni filtar, a poprilično drukčiji onaj u kojemu se realno nalazi pojedinačni učitelj / nastavnik / profesor, tj. poučavatelj Hrvatskoga jezika u konkretnom razredu s konkretnim razrednim odjelom. Uz razvoj obrazovne lingvistike, o kojoj govori profesorica Jelaska, trebalo bi na svim razinama uvoditi praktične metodičke module osnaživanja učitelja / nastavnika / profesora koji bi poučavateljima Hrvatskoga jezika uistinu bili od pomoći. E, sad, komu treba pomoć i kakva pomoć u realnom razrednom odjelu, u vladavini beženovski rečeno “komercijalne metodike” u našim školama, to je, dakako, jedna nova priča kojoj ovaj članak nije mjesto, no čitatelju ostavljamo na promišljanje. Kao i članak Ivanke Pavić, naše bivše kolegice, umirovljene profesorice, koja je reagirala na (ne)uspjeh hrvatskih srednjoškolaca na maturi iz temeljnoga predmeta: Hrvatskoga jezika i s kojom se mnogi članovi Društva profesora hrvatskoga jezika itekako slažu.
Pristup zborniku HRVATSKI JEZIK Povijest i uloge nastavnog predmetna dostupne su digitalno ovdje, a u .pdf formatu ovdje.
Pristup članku Ivanke Pavić u narodu.hr ovdje.
Sanja Miloloža, foto: naslovnica Zbornika, SM
