DPHJ vam predstavlja Stihove Marine Kuzmić Laszlo

07. 05. 2022. | DPHJ vam predstavlja, Iz dana u dan, Nova izdanja, Novosti, Profesori pišu

U Godini čitanja 2021. Društvo profesora hrvatskoga jezika pokrenulo je malu

mrežnu biblioteku DPHJ vam predstavlja uz istoimenu mrežnu rubriku.

Objavljivali smo stihove, prozu (kratke priče, putositna zapažanja) i igrokaze

kolegica i kolega profesora hrvatskoga jezika, a autorska predstavljanja

nastavljamo i u 2022. godini.

 

Za mjesec svibanj predstavljamo stihove kolegice Marine Kuzmić Laszlo.

Riječ je o lektorici i prevoditeljici, članici DPHJ-a, profesorici hrvatskoga

i engleskoga jezika čiji su stihovi zapaženi na književnim manifestacijama.

Mrežni niz DPHJ-a potaknut je Godinom čitanja 2021., ali i težnjom da se kao kolege kreativci međusobno prepoznamo i podupiremo. Za mjesec svibanj predstavljamo stihove kolegice Marine Kuzmić Laszlo. Riječ je o lektorici i prevoditeljici, članici DPHJ-a, profesorici hrvatskoga i engleskoga jezika čiji su stihovi zapaženi na književnim manifestacijama.

Podsjetimo, u mrežnoj ediciji DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu objavili smo dosad po jednu knjigu mjesečno od pokretanja novoga portala 17. ožujka 2021., dakle ova izdanja:

  • Zrinka Merčep, Stihovi
  • Mate Milas, Stihovi
  • Sanja Bosak, Dva igrokaza
  • Marija Rakić-Mimica, Dvije priče
  • Luca Matić, Stihovi
  • Dinka Tolić, Stihovi
  • Nikolina Nikolić, Dva putositna zapažanja
  • Magdalena Mrčela, Stihovi
  • Ivica Šušić, Stihovi 
  • Dario Abram, Stihovi
  • Sanja Miloloža, Stihovi
  • Marina Čapalija, Stihovi 
  • Jasna Bekavac, Dvije crtice
  • Ina Randić Đorđević, Dvije priče
  • Marina Kuzmić Laszlo, Stihovi

Našim elektroničkim izdanjima možete pristupiti u rubrici E-knjige na našem portalu. Sljedeću knjigu za mjesec svibanj objavljujemo do 15. svibnja 2022.

Stihovima Marine Kuzmić Laszlo  možete pristupiti ovdje.

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.