MI SMO (Marulu i sestrama Muhoberac, objema) UZ 18. KOLOVOZA

18. 08. 2026. | DPHJ vam predstavlja, O jeziku mojem, Obljetnice i sjećanja

Sonetni niz od pet zvonjelica (četiri shakespearovska i jedan petrarkistički) Sanje Milolože posvećen je rođendanskoj prigodi u sjećanje na oca hrvatske književnosti Marka Marulića i iznimnu hrvatsku dramaturginju Miru Muhoberac. Kolegici Vesni Muhoberac, trenutno zaposlenici Gimnazije Marul, čestitamo rođendan i još jednu vrlo uspješnu organizaciju Festivala M&M (Mićini dani) koji je u Dubrovniku od 18. do 22. srpnja doživio svoje peto, a ukupno sa zagrebačkima, deveto izdanje

 

 

 

 

1.

Marule, mogule, care
Bogatoslovni i skromni,
Jesu li forme prestare
Za obrat nam versa lomni

 

Struk je Judite djeve
Zaludio zlog Holoferna
A čestita udova sijevne
Nožem za glavu Inferna

 

O, Suzana i Davidijada,
I svi oni krasni zvonini
Ljubeći rivu tvog grada
Nastaše miloj tišini
 
Pokorna glasa – egzodus –
Bene vivendi modus.

 

 

 
2.
Marule, care, mogule
Rođenjem rasteš u vezu
Izvan đardina i regule
Što mi izaziva jezu,
 
Ali i blago klonuće
I ritmičko srcenagnuće
Kad sjetim se, duše treperac,
Sestara nam Muhoberac.
 
Gledam ko snoliku sliku
Špilju gospara Marina
I kajake – preobliku
Zrcala jučer – istina
 
I danas posvemašnjih, svih
kojima odarujem stih.
 
 
 
 
3.
Mogule, care, Marule,
Izvuci nas iz gabule,
Vrati nam prave formule
Da korijene svoje zaljube
 
Ma znaš da tremor mi stvara
Nit Muhoberac sestara
S tvojim danom rođenja –
I špiljska ta priviđenja
 
(taj film ko struja me stresnu)
Kajak za dvije, al’ Vesnu
Samu u njemu vidim
(nad Lovrjencem modar dim)
 
I ona – ritmički vesla.
Je l’ Mićo to ili Vesna?
 

 

 
4.
Care, Marule, mogule,
Ruke su njezine gole
I stežu se, vide se žile
(i Zidine, Srđ, i Pile)
 
Svaki je veslaj trag čina
Drama iz svevisina
I jecaj za spajanjem duše –
Jedna je, očinski Skruše,
 
A sudbinom rascijepljena.
Zaveslaj traje: sirena
Morem je oblijepljena
Plakatom Vidre Tirena
 
I duodrame im val…
Za sestru je dah interval.
 
 

Vizual kreiran umjetnom inteligencijom prema uputama S. M.

 
 
 
5.
Marule, mogule, care
Bogatoslovni i skromni,
Jesu li forme prestare
Za obrat versa nam lomni
 
istinski život gospara
koje nam dadoše vijeci
i svetci, gospođe i predci,
i vesla za brodovlja stara
 
što novim disanjem traju
u sestrinskom zagrljaju
i gosparskim bljeskom zrcalnim?
 
Kajak svladavat će rutu
mišicama napregnutim –
grleći Riječ na tom putu.

 

 
 
Sanja Miloloža

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.