Javnost će prvi put istovremeno vidjeti četiri od prvih pet izdanja Judite!

radosno nam je javila naša suradnica i članica Maloga vijeća Suzana Kačić Bartulović.

Prenosimo članak o izložbi uz veliku 500. obljetnicu s Dalmatinskoga portala.

 

 

Javnost će prvi put istovremeno vidjeti četiri od prvih pet izdanja Judite! radosno nam je javila naša suradnica i članica Maloga vijeća Suzana Kačić Bartulović dijeleći poveznicu na članak u Dalmatinskome portalu.

 

Ove godine obilježavamo pet stoljeća od prvotiska epa Judita Marka Marulića Splićanina, prvog književnog djela napisanog na hrvatskom (narodnom) jeziku. Povodom ove značajne obljetnice za hrvatski jezik i književnost, za nacionalnu kulturu, Muzej grada Splita u suradnji s Marulianumom – Centrom za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkog kruga i Gradskom knjižnicom Marka Marulića, a pod pokroviteljstvom Grada Splita, organizira izložbu posvećenu Marulovu epu pod nazivom Judita 500. 

Izložba će biti otvorena u novoobnovljenoj Staroj gradskoj vijećnici na Narodnom trgu (Pjaci). Javnost će prvi put istovremeno vidjeti četiri od prvih pet izdanja Judite objavljenih u Veneciji 1521., 1522., 1586., 1627. godine, dok će treće izdanje iz 1523., koje se čuva u Državnoj knjižnici u Münchenu, biti prikazano reprintom naslovnice. 

Povodom izložbe izrađen je faksimil prvotiska epa Judita prema originalu koji se čuva u knjižnici Samostana Male braće u Dubrovniku. 

Autorice koncepta izložbe su kustosice Muzeja grada Splita Darka Perko Kerum i Marija Plazibat. Suradnici na izložbi su ravnateljica Muzeja grada Splita Branka Brekalo, viša restauratorica Muzeja grada Splita Dina Vuletin Borčić, dr. sc. Bratislav Lučin i mr. sc. Branko Jozić iz Marulianuma, a iz Gradske knjižnice: ravnateljica Grozdana Ribičić, Marija Gabriela Perić, Vesna Jukić Oštrek i Renata Vojvodić.

 

Pročitajte izvorni članak ovdje.

Uredništvo, foto: Dalmatinski portal

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.