Dvodnevni državni mrežni stručni skup održan 29. i 30. lipnja 2021. preko ZOOM platforme,
ponajprije namijenjen profesorima hrvatskoga jezika, ali po svojoj vokaciji interdisciplinaran,
promišljao je odnose između baštine i identiteta u 21. stoljeću. Za organizaciju zaslužni su
viši savjetnici iz Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Marijana Češi,
Mirela Barbaroša Šikić, prof. i Miroslav Mićanović, prof.
Zanimljivi predavači, doktori znanosti zaposleni na različitim hrvatskim
fakultetima, ponudili su svoju interpretaciju aktualnog prosvjetnog i životnog trenutka
pokušavajući sudionicima skupa otvoriti prozore svijesti za stvaralački pristup radu
koji bi učenicima 21. stoljeća omogućio optimalan
početak vlastitoga razvitka i kreiranje budućnosti.
Dvodnevni državni mrežni stručni skup pod naslovom Zašto je važno otvarati prozore ponajprije namijenjen profesorima hrvatskoga jezika, ali po svojoj vokaciji interdisciplinaran, promišljao je odnose između baštine i identiteta u 21. stoljeću čiju je vladavinu predavač dr. sc. Žarko Paić okarakterizirao tehnosferom. Za organizaciju skupa na kojemu se u uvodnome dijelu poticajnim riječima sudionicima obratila ravnateljica AZOO-a dr. sc. Dubravka Brezak-Stamać zaslužni su viši savjetnici iz Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Marijana Češi, Mirela Barbaroša Šikić, prof. i Miroslav Mićanović, prof. Zanimljivi predavači, doktori znanosti zaposleni na različitim hrvatskim fakultetima, ponudili su svoju interpretaciju aktualnog prosvjetnog i životnog trenutka pokušavajući sudionicima skupa otvoriti prozore svijesti za stvaralački pristup radu koji bi učenicima 21. stoljeća omogućio optimalan početak vlastitoga razvitka i kreiranje budućnosti. Da je skup bio posjećen unatoč visokim temperaturama i nadnevku koji zahtijeva pojačani angažman u školskim zbornicama, svjedoči poticajna rasprava sudionika u opciji čavrljanja u kojoj se, osim očekivanih kurtoaznih formi zahvale, diskutanti i komentatori nisu libili iskreno promišljati i suprotstavljati mišljenje, ponajviše u vezi s lektirnim naslovima, odnosu kanona i dekanonizacije i pojmu poniznosti u suvremenosti. Također se iskristalizirala misao da je plesna baština u sklopu hrvatske baštine zapostavljena, osobito kad govorimo o kontekstu formalnoga obrazovanja.
Predavači su 29. lipnja 2021. bili
- prof. dr. sc. Žarko Paić s temom Može li se stvaralački preuzeti baština? Suvremenost kao pitanje o smislu identiteta
- dr. sc. Nikola Petković s temom Wokw agresija na Kopljanika bez koplja i Strijelca bez strijele
- prof. dr. sc. Stipe Grgas s temom Na što se misli kada se govori o kulturi
- mr. sc. Goran Sergej Pristaš s temom Kako rad radi?
Predavači su 30. lipnja 2021. bili
- Maja Zrnčić, prof. s temom Kultura, umjetnost i umjetničko obrazovanje u obrazovnome sustavu
- dr. sc. Mirko Petrić s temom Što su kulturni resursi? Važnost nastave u njihovu stvaranju i održavanju
- dr. sc. Krešimir Purgar s temom Razumijevanje apstraktne umjetnosti: promjena paradigme
- dr. sc. Saša Ceci s temom Fizika je jezik svemira, a matematika jezik fizike… komu onda više treba taj hrvatski jezik?
Svi su predavači bili iznimno motivirani, pripremljeni i iskazali su entuzijazam, teško je i nezahvalno “rangirati” uspješnost predavanja i izlagača. Svi su nas obogatili i nadahnuli, bili su poticajni i zanimljivi, iskreni, i svi smo sudjelujući u toj zajedničkoj priči osjetili da u ovoj suvremenoj kaši života nismo sami i napušteni. Pa ipak, možda je najdojmljivije predavanje (autorici ovoga članka sigurno) bilo upravo ovo zadnje, dr. sc. Saše Cecija, fizičara koji je zaljubljenikom u hrvatski jezik. Evo nekoliko njegovih misli.
- Formula je relacija. Analogijom relacija dobiva se novo znanje. Razumijevanje je lakše u priči. Kako god znate, nagovorite djecu da vole fiziku. Jedino je da sami volite – jedini način je hrvatski jezik, za nas!
- Fascinantno je koliko je priča važna za svaku znanost i svakog znanstvenika!
- Primjene dolaze kasnije. Kad jako dobro razumijemo, možemo govoriti o primjeni. Postoje granice koje nisu zvučni zid, mi danas imamo granice na razini prirode: ništa u prirodi to ne može predvidjeti ni na koji način. Mi od Newtona otkrivamo kakva je priroda i što se ne može. Samogon (perpetuum mobile)?
- Čitanje je stvaranje, pisanje je učenje.
Prebirući sate koje smo darovali sebi sudjelovanjem na ovome skupu, mnogim će se kolegama kroatistima i nekroatistima otvoriti prozori, bilo da je riječ o tehnosferi, kulturi, umjetnosti, slici i jeziku kojim se služimo kako bismo opstali u svojoj društvenoj zajednici i ostvarili sebe kao ZOON POLITIKON učeći u priči i pričom. Uistinu, promišljajući o odnosima i realitetu trenutka društveno-povijesnoga okvira u koji smo uronjeni, i važnosti hrvatske kulture, znanja i značajeva u tome divergentnom okviru išamaranom najrazličitijim utjecajima dominantne tehnosfere, kibernetičkih futurizama koji su, kao i posljedice globalnoga zatopljenja, sve prezentniji, možemo sasvim sigurno zaključiti barem jedno, ono što je naš veliki baštinski pjesnik Tin davno zaključio: “Važno je otvarati prozore.” I ne izgubiti čovječnost i svoj jezik. A jezikom (baštinom i kulturom) dok nas bude, i glavom će nas biti.
Sanja Miloloža, snimka zaslona