U tvoju čast, Marule, sastali se u Berlinu

19. 08. 2021. | Godina Marka Marulića, Hrvatski jezik izvan domovine, Obljetnice i sjećanja

 

Kod zagrebačkoga spomenika Marka Marulića na istoimenome trgu gdje se smjestio

i Hrvatski državni arhiv (u bivšoj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice) jučer u 20 sati,

kad je autorica ovih redaka posjetila Marula, nije bilo ni jednog jedinog cvijetka,

ni jedne jedine svijeće. Važno je reći da je jučer bio njegov rođendan, da je on

Otac Hrvatske Književnosti, da je prije pet dana 13. kolovoza bilo točno 500 godina

od tiskanja njegove Judite, prvoga autorskoga tiskanoga književnoumjetničkoga

djela u Hrvata, i da se zbog te činjenice nalazimo u Godini Marka Marulića.

 

S druge strane, u njemačkome gradu Berlinu zajednica Hrvata to nije zaboravila.

Štoviše, pojavili su se ondje i predstavnici vlasti. Prenosimo vam članak objavljen

u glasilu Hrvatski glas Berlin čija je autorica urednica Sonja Breljak

Kod zagrebačkoga spomenika Marka Marulića na istoimenome trgu gdje se smjestio i Hrvatski državni arhiv (u bivšoj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice) jučer u 20 sati, kad je autorica ovih redaka posjetila Marula, nije bilo ni jednog jedinog cvijetka, ni jedne jedine svijeće. Važno je reći da je jučer bio njegov rođendan, da je on Otac Hrvatske Književnosti, i da se nalazimo u Godini Marka Marulića. S druge strane, u njemačkome gradu Berlinu zajednica Hrvata to nije zaboravila. Štoviše, pojavili su se ondje i predstavnici vlasti. Prenosimo vam članak objavljen u glasilu Hrvatski glas Berlin čija je autorica urednica Sonja Breljak


Berlin/ Naša prošlogodišnja želja, okupiti se na rođendan Marka Marulića, 18. kolovoza kod njegova spomenika na berlinskom Julius-Morgenroth Platz u većem broju i bez ograničenja koja diktira virus, nije se, istina, ispunila, ali se i pod ovim još uvijek vladajućim epidemiološkim mjerama barem tradicija susreta i polaganja cvijeća podno nogu skoro tri metra visoke Marulove statue, nije prekinula.

 

Cvijeće za Marulića položili su gradonačelnik berlinske općine Charlottenburg-Wilmersdorf Reinhard Naumann i hrvatski veleposlanik Gordan Bakota
Foto: Sonja Breljak

 

 

I za ovaj 571. rođendan hrvatskog Goethea susreli su se kod spomenika Maruliću, iako u malom broju, Hrvati i Nijemci. Na poziv berlinske općine Charlottenburg-Wilmersdorf koja je već više od 50 godina grad-prijatelj s našim Splitom, pred Marulovim spomenikom su se u netom prošlu srijedu, obasjani suncem u inače svježem i pretežito oblačnom i sivom danu, našli gradonačelnik općine Charlottenburg-Wilmersdorf, Reinhard Naumann i hrvatski veleposlanik Gordan Bakota u društvu bliskih suradnika, potom i predsjednicom Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin, Karmen Meić, te nekolicine Hrvata i Nijemaca, položili cvijeće podno Marulove statue.

Gradonačelnik berlinske općine Charlottenburg-Wilmersdorf pri tom je naglasio važnost i ljepotu suradnje gradova koju je zdušno poticala i njegovala i njegova prethodnica, svojevremeno gradonačelnica, Monika Thiemenn. Izrazio je i žaljenje da se nije snažnije obilježio lanjski 570. Marulov rođendan i 50. jubilarna obljetnica prijateljstva dva grada, ali tome su kumovale okolnosti pandemije. Gradonačelnik Naumann sjetio se u svom kratkom govoru i brojnih Hrvata koji, integrirani za primjer, žive u Berlinu, u velikom slučaju beve se i gastronomijom i spoj su i veza, središte i budućih susreta i zajedničkih aktivnosti. Spomenuo se i kako je kao gradonačelnik imao prigodu upoznati i današnjeg hrvatskog ministra vanjskih poslova i europskih integracija, Gordana Grlić-Radmana, tada u ulozi veleposlanika u Njemačkoj, te kako će se radovati posjetiti Hrvatsku, kad epidemiološke mjere popuste.

O lijepoj dosadašnjoj suradnji i mogućnostima koje se otvaraju u budućnosti, govorio je kratko i hrvatski veleposlanik Gordan Bakota, naglasivši pri tome, veliku važnost Marka Marulića za hrvatski jezik, književnost i kulturu. U ovom berlinskom slučaju, 

 

Marul je svjedokom i inspiracijom suradnje među gradovima, državama, među ljudima,

Hrvatima, Nijemcima, svima koji drže do korijena i identiteta, do svoje i tuđe kulture.

Statua Marka Marulića je na Julius -Morgenroth Platz, iza općinske zgrade Wilmersdorf,

postavljena 2000. godine u povodu 30 godina prijateljstva berlinske općine s našim Splitom.

Elegantna i lijepa Marulova berlinska statua rad je našeg kipara Slavomira Drinkovića.

 

Statua Marka Marulića je na Julius -Morgenroth Platz, iza općinske zgrade Wilmersdorf, postavljena 2000. godine u povodu 30 godina prijateljstva berlinske općine s našim Splitom. Elegantna i lijepa Marulova berlinska statua rad je našeg kipara Slavomira Drinkovića.

Lijepa suradnja gradova nastavljena je i nakon postavljanja spomenika Marku Maruliću u Berlinu, izložbe, posjeti, koncerti. I okupljanje pred Marulićevim kipom na njegov rođendan ostaje kao tradicija koju gradski čelnici kad im istekne mandat, prenose novim gradskim strukturama, pa se 18. kolovoza prethodnih godina, kao i ove, slavio rođendan. Ni manje ni više, već 571.

-Oprostite, vidim da ste se tu okupili, pa me zanima kome u čast i čiji je ovo spomenik, pita čovjek, Nijemac u prolazu i nastavlja:

– Eto, svaki dan prolazim ovim trgom, znam da je tu ova visoka statua ali nikad nisam zastao niti pogledao o kome se radi.

U malo riječi opisasmo pjesnika i humanistu rođenog prije 571. godine i kako veliko značenje ima za nas.

-To je hrvatski Goethe, rekosmo na što prolaznik s odobravanjem zaklima glavom.

– Sretno!

Da, sretno i nama a i tebi, Marule! I sreli se dogodine opet!

Izvornomu članku Sonje Breljak možete pristupiti ovdje.

Prenosi Sanja Miloloža, foto: Sonja Breljak

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.