Anonimni hrvatski pjesnik koji je širu popularnost stekao objavom poezije i tzv. pjesničkih
dvoboja na društvenim mrežama, a stvara pod pseudonimom Sven Adam Ewin i dosad je
objavio više od 5000 pjesama, napisao je ekskluzivno za DPHJ i dva pjesnička dvoboja
s Ocem Hrvatske Književnosti.
Drugi dvoboj uz Molitvu suprotiva Turkom objavit ćemo 22. travnja 2021.
Marko Marulić: JUDITA (ULOMAK)
I sašad skalami, Abru svoju dozva
ka, jer pod svitami spaše, jedva se ozva.
Ona ju ne psova da reče: “Opravi se
i pojti van krova sa mnom sad spravi se.”
Toj rekši, izvi se… iz vriće i vodom
po puti umi se i namaza vonjom.
Splete glavu kosom, vitice postavi,
kontuš s urehom svom vazam na se stavi.
S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi,
na nogah napravi čizmice s podvezmi.
S urehami tezmi, ča mi (j)e viditi,
dostojna bi s knezmi na sagu siditi.
I jošće hoditi na pir s kraljicami
i čtovana biti meu banicami.
Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
a trepetljicami zvonjahu uvitci.
Stahu zlati cvitci po svioni sviti,
razlici, ne ritci po skutih pirliti.
Svitlo čarljeniti ja rubin na parstih,
cafir se modriti, bilit na rukavih
biser i na bustih, i sve od zlatih plas
sjati se na bedrih prehitro kovan pas.
Velik urehe glas da liposti veći,
ka biše kako klas iz trave resteći,
al kami, ki steći u zlato, zlatu da,
izvarsno svitleći da zlato većma sja.
Tako t’ ona prida uresi krasosti
poveće ner pri(j)a od njeje liposti.
I to ne bi dosti, kako pismo pravi,
Bog njeje svitlosti uljudstva pristavi.
Jer te take spravi ne bihu od bludi,
da svete ljubavi i pravdenih ćudi.
Zato joj posudi da tko ju ugleda,
svak joj se počudi i za njom pogleda
Sven Adam Ewin: JUDITA I HOLOFERNO
Njih su oboje stjecali vječnu slavu,
U moru krvi, u one slavne dane.
Dok mu je ona mačetom sjekla glavu,
Vrela je krvca šikljala na sve strane.
A kad sa sluškinjom Abrom krenu kući
(Na usni njenoj još uvijek krv je slana),
Glava joj šapnu, u krvi krkljajući:
– Svetica jesi, al si za me puttana!
Još reče glava: – Ima li slađe muke
(Pijanog oka, bedra, pijanog čela),
Nego u slasti, od tvoje umrijet ruke,
U zagrljaju tvog toplog, slatkog tijela!
A što je stvarno bilo između dvoje,
Ostat će vječna tajna. No, vrijedilo je!
Sanja Miloloža, mrežni fotokolaž: SM
