RIJEČI KOJE SU TREBALE NARASTI U ČLANAK

01. 02. 2022. | Obljetnice i sjećanja

 

Siječanjski ulomci iz uredničkoga dnevnika: bilješke za članak koji nije uspio biti napisan

 

28. siječnja 2022.

Da počnem sa spomendanima?

Ranko Marinković, antologijska književna veličina, napustio nas je 2001., a petnaest godina kasnije na isti dan i antologijska glumačka veličina Nada Subotić, dramska umjetnica i supruga mojega Jure, Kaštelana (pretpostavljam da već i vrapci na grani znaju da Miloloža radi u Osnovnoj školi Jure Kaštelana u Zagrebu). S Nadom Subotić često smo se družili, billa je vrlo draga i raznježena svaki put kad bi dolazila u osnovnu školu s Jurinim imenom. Često bi i kazivala stihove, iako ih je, katkad, znala i zaboraviti. No uvijek bi se maestralno izvukla iz tih neugodnih stanki…

No nije li ipak bolje započeti s rođendanima? Danas je 88. rođendan Danijela Dragojevića. Naravno da bih nešto trebala napisati. Možda će Suzana nešto staviti na grupu… Poseban opus u hrvatskoj književnosti, posebna duša. Zašto je prije četiri godine odbio nagradu za životno djelo? Valjalo bi to malo istražiti… A na današnji dan 1986. Challenger je eksplodirao: poginulo je svih sedam članova posade. Prije šest godina, uz 30. obljetnicu te katastrofe, objavljivani su različiti članci…

 “Bila je to jedna od najvećih nesreća u povijesti NASA-e. Poginulo je sedam svih sedam članova posade, među njima i učiteljica Christa McAuliffe koja je trebala biti prvi civilni astronaut u svemiru. Tragediju pojačava i činjenica da su lansiranju svjedočili milijuni Amerikanaca koji su nakon samo malo više od jedne minute ostali u šoku i nevjerici, a nacija je zavijena u crno. Podsjetimo, space shuttle Challenger eksplodirao je samo 73 sekunde nakon lansiranja iz Cape Canaverala. Uzrok nesreće, kako je potvrdila istraga, bio je kvar na jednom od prstena koji povezuju bočne rakete (boostere) s velikim rezervoarom za gorivo. Plinovi koji su izašli kroz pukotinu koja je pritom nastala uzrokovali su eksploziju. Nakon nesreće NASA je prizemljila svoju flotu shuttleova na 32 mjeseca.

Prije samog polijetanja, posadi i kontroli leta sve izgledalo normalno. Kontrola je naredila zapovjedniku Dicku Scobeeu da ‘podigne dovod goriva’. On je to potvrdio i bila je to posljednja komunikacija s posadom. U 72. sekundi desni se potisnik na kruto gorivo odvojio od ostatka letjelice, u 73. sekundi otkinula se s vrha glavnog spremnika aerodinamična kapa, pa je spremnik s vodikom nabijen na spremnik s kisikom.

Nekoliko stotinki sekunde kasnije, letjelica se raspala i eksplodirala. Posada nije imala izgleda da raketoplan odvoji od vatrene kugle. Pred očima gledatelja ostaci letjelice pali su u Atlantik. Prve su krhotine otkrivene tek 7. ožujka. Jedna kabina u kojoj se nalazilo troje astronauta ostala je, navodno sačuvana, no nakon što su pali u ocean, za njih više nije bilo spasa. NASA ipak nikada nije potvrdila ovu informaciju.

Poginuli su: Michael Smith, Francis Scobee, Ronald McNair, Ellison Onizuka, Christa McAuliffe, Gregory Jarvis i Judith Resnick.”

Zašto izdvajam tu vijest? Poklapa se s Dragojevićevim rođendanom, a stradala je i učiteljica. Dovoljna poveznica za objavu? Dovoljna.

Nisam se prevarila. Naravno da je Suzi stavila Dragojevića. Zapravo, kišu.  I ove riječi:

Sretan rođendan jednom od najvećih hrvatskih pjesnika, Danijelu Dragojeviću!
 

Ja imam riječ kiša. Ona je česta moja riječ.

Kada ne znam što ću, kada nitko ne zna, kada je vedro i mračno, kažem dođi kišo, idi kišo,

dobra kišo. I ona dođe, šumi svoje lijepo š

u mojoj glavi, u lišću, po krovovima, po čitavoj

Korčuli, čak i u snu. Kolikom blagošću je Bog

ispunio njezin šum. Dok žamori, zaboravljam

što treba zaboraviti, sjetim se čega se treba

sjetiti, učini mi se da me ovdje nije bilo dugo,

možda od početka.

(Kiša)

 

Iskoristit ćemo tu fotku s kišom za članak. Budem li ga stigla napisali…

Danas bi  i Marija Bambić, poznatija kao Maša, antologijska haiku pjesnikinja i autorica mnogih priča i jednog romana o djetinjstvu u Zagrebu Savez u Tvrđavici proslavila svoj 106. rođendan. Nažalost, napustila nas je prije osam godina, u svojoj devedeset devetoj…

 

Na svršetku svih

putova – početak je

modrih daljina…

 

Pogledaj uvis

Digni ruke visoko

Nebo je tvoje.

 

29. siječnja 2022.

 Ne želim razmišljati o krvavoj sjeni Prvoga svjetskoga rata. Rođen Čehov, umro Kishon

 

30. siječnja 2022.

Na današnji dan Hitler je došao na vlast. I ubijen je Mahatma Gandhi. I dogodio se Bloody Sunday… Ne znam koliko tu tmastu nakupinu crnila može ublažiti činjenica da je toga dana bila praizvedba Shakespearove ljubavne tragedije Romeo i Julija, ili da su rođendani Franklinu Rooseveltu, Phillu Collinsu i Husu iz Parnoga valjka, pa i šahistu Borisu Spaskomu. A umrli Josip Hatze i Ante Topić Mimara… Tu je na djelu neka čudna natšahovska melodija logike koju ne znam tko bi razumio…Vidi, kažu da je i Svjetski dan gubavaca. Možda bismo to trebali proširiti i na kovidovaca. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je epidemiju bolesti uzrokovanu koronavirusom COVID-19.

 

31. siječnja 2022.

Indijanci otjerani u rezervate, donesen Ustav SFRJ-a. Svakom danu njegova zla dosta. I svaki dan ima svijetlih točaka, recimo, rođen je Franz Schubert i jedna ugledna zagrebačka profesorica hrvatskoga jezika, kolegica Linda Šimunović-Nakić,

A to što je čimpanza odletjela u svemir, što reći, majmunska posla. Ne znam kako bi na to reagirala društva za zašttitu životinja. Ja sam, naime, među prvima koja ih voli: djecu, starce i životinje. I biljke. Samo ne mesožderke. Ni nebožderke.

Vrijeme je da bacim pogled u veljaču. I valja do petnaestoga, ja se nadam i prije, objaviti knjižicu čakavske pjesnikinje Marine Čapalije… 

 

Sanja Miloloža, foto: Suzana Kačić-Bartulović, fotokolaž SM

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.