Radio Vatikan, O jeziku Marulićeve Judite

22. 03. 2021. | Godina Marka Marulića, Iz drugih medija

U arhivi mrežnih stranica Radio Vatikana čuva se tekst Marita Mihovila Letice 

O jeziku Marulićeve Judite koji je popraćen i audiozapisom.

Marito Mihovil Letica rođen je 1967. u Makarskoj. U Zagrebu na

Filozofskom fakultetu Družbe Isusove diplomirao je filozofiju i religiologiju. 

 

Citirajmo autora Leticu:

“Kada je riječ o jeziku ″Judite″, neotklonjivo se nadaje pitanje: Koji je on i čiji? Vrli Hrvat Marul svoj jezik nazva već na naslovnici, u punini identitetske samosvijesti, hrvatskim; ″Judita″ je, reče, složena u hrvatskim stihovima: ″Libar Marka Marula Splićanina / u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit / u versih harvacki složena / kako ona ubi vojvodu Oloferna / po sridu vojske njegove / i oslobodi puk israelski / od velike pogibili″. Jezik Marulov nerijetko iskazuje jasne staroslavenske odnosno crkvenoslavenske elemente. To se primjerice prepoznaje u riječima ″počtovani″, ″hitrost″ u značenju ′umijeće, vještina′, te u oblicima ″va″, ″vavik″, ″vazeti″, koji bivaju istoznačni izrazima ″u″, ″uvik″, ″uzeti″. Tako se još i danas kaže u mnogim hrvatskim mjesnim govorima; ne samo u čakavaca nego i štokavaca. Nema nikakve sumnje da je sa svoje literarne kakvoće odnosno artističke osobitosti Marulova ″Judita″ prvo veliko umjetničko djelo ne samo u okrilju hrvatske nego i svih slavenskih književnosti, k tome i jedno od najvećih djela onodobne svjetske literature.”

Letica u svojem tekstu ističe i jedan Tenžerin citat o Marulićevu jeziku.

“O važnosti i prvenstvu Marulićeve ″Judite″ dojmljive je misli izrekao nenadmašni Veselko Tenžera. Završavam citiranjem ulomka njegova eseja ″Vjera zamijenjena vjerom″ (Vjesnik, 10. kolovoza 1971.):

Jezik kojim se dotad pola milenija sricalo uklese, bilježilo zakone i oporuke, kojim su netom prije Džore Držić i Šišmund Vlahović Menčetić započeli pjesničke pustolovine, sad je zadobio dignitet ′herojske′ pjesničke forme. Udaren je temelj hrvatskoj umjetničkoj književnosti i jedan narod započeo je dijalog s tajnom, sa sudbinom, s poviješću. Njegova kob je imenovana, njegova povijesna pustolovina otisnuta je u pismenima koja, hraneći se prolaznošću, stvaraju vječnost.

Cijelomu tekstu Marita Mihovila Letice o Marulićevu jeziku i audiozapisu možete pristupiti ovdje.

Marina Marijačić, mrežni kolaž SM

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.