Profesori pišu: U MJESECU KIŠE Luce Matić

10. 07. 2021. | DPHJ vam predstavlja, Novosti, Profesori pišu

 

Uz Godinu čitanja 2021. Društvo profesora hrvatskoga jezika pokreće malu

mrežnu biblioteku DPHJ vam predstavlja uz istoimenu mrežnu rubriku.

Objavljivat ćemo stihove, prozne i dramske tekstove

kolegica i kolega profesora hrvatskoga jezika.

 

U petoj mrežnoj knjižici možete pročitati pjesme Luce Matić, Stihovi

kao spomen-izdanje: prerano preminula (1965. – 2021.) kolegica

bila je nagrađivana knjižničarka, profesorica i pjesnikinja

koja je radila u OŠ Antun Nemčić Gostovinski u Koprivnici. 

 

 

Novo mrežno izdanje edicije DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu uz Godinu čitanja 2021. donosi nam za mjesec srpanj stihove prerano preminule kolegice i knjižničarke Luce Matić. O kolegici smo već pisali u članku o trima knjižničarima koji su nas prerano napustili, a sada objavljujemo i izbor stihova iz jedine samostalne zbirke pjesama koju je kolegica objavila 1996. godine u izdanju MH (ogranak Koprivnica). Kolegica Matić bavila se i likovnim stvaralaštvom što se može vidjeti i u ovome spomen-izdanju. Ilustracije su preuzete iz zbirke U Mjesecu kiše, a autor im je Ivan Andrašić.

Zahvaljujemo našoj uvijek proaktivnoj kolegici Slavici Kovač koja nas je uputila na kolegičino izdanje U Mjesecu kiše.

U mrežnoj ediciji DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu objavili smo dosad ova izdanja: Zrinka Merčep, Stihovi; Mate Milas, Stihovi; Sanja Bosak, Dva igrokaza; Marija Rakić-Mimica, Dvije priče i Luca Matić, Stihovi. Sljedeće izdanje objavljujemo do 15. kolovoza 2021.

Mrežnoj knjižici Stihovi Luce Matić možete pristupiti ovdje.



Sanja Miloloža, fotokolaž SM

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.