Preminuo akademik Eduard Hercigonja

22. 05. 2022. | Iz dana u dan, Iz drugih medija, Novosti

U Zagrebu je u 93. godini preminuo zagrebački akademik Eduard Hercigonja.

Dragi profesor “staroslaven” mnogim je naraštajima kroatista, što svoju naobrazbu

stjecahu na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ostao u sjećanju kao zaljubljenik

u ćirilometodsku misiju. Obrazlagao je  prethodništvo staroslavenskih pismena črta i rjeza

te s mnogo odane ljubavi prema slavenskoj kulturi opisivao djelovanje Črnorisca Hrabra,

i veličajnost sjajna uma učitelja mu Ćirila Konstantina Filozofa, i praktičnost i požrtvovnost

Ćirilova brata  biskupa Metoda. Poticao je studente da se zaljube u staroslavenski jezik,

koji je nazivao i općeslavenskim, a u njegovoj je profesorskoj praksi ostalo zabilježeno

da se s mnogim svojim studentima dopisivao na staroslavenskome jeziku. Srednjovjekovnu

književnost odredio je kao cjelovitu i zasebnu stilsku formaciju, a dokazao je neutemeljenost

teza o marginalnosti i neizobraženosti hrvatskih glagoljaša  te o odvojenosti i nepomirljivosti

glagoljaškoga i latiničkoga kulturnoga kruga (Hrvatska  enciklopedija online). Akademik

Eduard Hercigonja nedvojbeno je ostavio sjajan trag u povijesti hrvatskoga jezika 

i književnosti. Izražavamo iskrenu sućut obitelji, a Vi, profesore, počivajte u miru Božjemu.

 

U Zagrebu je u 93. godini preminuo akademik Eduard Hercigonja. Dragi profesor “staroslaven” mnogim je naraštajima kroatista, što svoju naobrazbu stjecahu na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ostao u sjećanju kao zaljubljenik u ćirilometodsku misiju. Obrazlagao je prethodništvo staroslavenskih pismena črta i rjeza te s mnogo odane ljubavi prema iskonskoj kulturi opisivao djelovanje Črnorisca Hrabra, i veličajnost sjajna uma učitelja mu Ćirila Konstantina Filozofa, i praktičnost i požrtvovnost Ćirilova brata  biskupa Metoda. Poticao je studente da se zaljube u staroslavenski jezik, koji je nazivao općeslavenskim, a u njegovoj je profesorskoj praksi ostalo zabilježeno da se s mnogim svojim studentima dopisivao na staroslavenskome jeziku. Srednjovjekovnu književnost odredio je kao cjelovitu i zasebnu stilsku formaciju, a dokazao je neutemeljenost teza o marginalnosti i neizobraženosti hrvatskih glagoljaša te o odvojenosti i nepomirljivosti glagoljaškoga i latiničkoga kulturnoga kruga (Hrvatska enciklopedija online). Eduard Hercigonja nedvojbeno je ostavio sjajan trag u povijesti hrvatskoga jezika i djelovanju institucija koje se hrvatskim jezikom bave i na koji način, a osobito iz perspektive (staroslavenske) povijesti jezika i srednjovjekovne književnosti. Prenosimo Hercigonjin životopis  sa službene stranice HAZU-a, a uskoro prenosimo i pismene oproštaje i od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i  i ostalih institucija koje je profesor Hercigonja zadužio svojim djelovanjem kao znanstvenik, stručnjak, ali i čovjek. Na službenoj FB stranici Staroslavenskoga instituta stoji:

Akad. EDUARD HERCIGONJA (1929. – 2022.)
Vrsni hrvatski filolog, povjesničar književnosti i višegodišnji predstojnik Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo zagrebačkoga Filozofskog fakulteta akademik Eduard Hercigonja preminuo je jučer u 93. godini života.
Svestran znanstvenik, jednako snalažljiv u književnopovijesnoj i jezičnopovijesnoj problematici, zaslužan je što je prvi rasvijetlio dubine i širine srednjovjekovne hrvatske književnosti s njezinom prevladavajućom glagoljaškom sastavnicom utjecavši time na sva kasnija poimanja ukupne povijesti hrvatske književne i jezične kulture.
Zajedno s brojnim generacijama koje su učile od njega uživo ili preko njegovih radova (»Srednjovjekovna književnost«, »Nad iskonom hrvatske knjige«, »Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja«, »Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva« i dr.) od dragoga se akad. Hercigonje, cijenjenoga prijatelja i suradnika Staroslavenskoga instituta, opraštamo sa zahvalnošću i poštovanjem.

 

Izražavamo iskrenu sućut obitelji, a Vi, dragi profesore, počivali u miru Božjemu, neka Vas na nekom boljem mjestu dočekaju Sveta braća.

 

Životopis

Eduard Hercigonja, filolog, kroatist, povjesničar književnosti, rođen je 1929. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Sisku, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je slavistiku. Doktorsku disertaciju Jezik glagoljaške neliturgijske književnosti 15. stoljeća i Petrisov zbornik obranio je 1970. U zvanje docenta izabranje 1970., izvanrednim profesorom postao je 1974., a redovnim 1977. Od godine 1968. šef je Katedre za staroslavenski jezik na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Od 1977. član je suradnik HAZU, od 1986. izvanredni i od 1991. redoviti član HAZU u Razredu za filološke znanosti

Eduard Hercigonja iznimnom filološkom erudicijom istražuje hrvatsko književno srednjovjekovlje: književni povjesničar temeljito obaviješten o suvremenim književnim teorijama, jezikoslovac koji se podjednako dobro snalazi u raznosmjernim jezikoslovnim istraživanjima, tekstolog i istraživač kulturnopovijesnih okvira te gospodarskih pretpostavki djelovanja hrvatskih glagoljaša, ostvario je rezultate koji su zasigurno označili prekretnicu u razvoju hrvatske medievistike. Oborio je tezu o posvemašnjem siromaštvu i neukosti glagoljaškog duhovništva, započeo i potakao druge da istražuju hrvatsko književno srednjovjekovlje kao ravnopravan dio naše književne povijesti, ne samo po kulturnopovijesnom značenju, nego i po estetskim ostvarajima. Njegova Srednjovjekovna književnost u »Liberovoj« ediciji »Povijest hrvatske književnosti« (knjiga II., Zagreb 1975) konačno je obezvrijedila stavove po kojima bi srednjovjekovni hrvatski tekstovi bili tek svojevrsno ‘predvorje književnosti’ (A. Cronia). Pritom je izgrađivao primjerenu, metodološku aparaturu, a osobito se založio za lingvostilistički pristup starim tekstovima.

Čitav niz njegovih analitičkih tekstova upozorava na čakavskokajkavsko (i staroslavensko) interferiranje u glagoljaškim spisima kao na posljedicu svjesnog nastojanja naših srednjovjekovnih pisaca da osiguraju što veću komunikativnost i prošire domete svog djelovanja. Dio je tih tekstova zajedno s raspravama o stilematici, ortografiji, jeziku, obrazovanju, društvenogospodarskom stanju i potencijalima našeg glagoljaštva te o tretmanu hrvatskoga književnog srednjovjekovlja u povijestima hrvatske književnosti, proširene i dopunjene, objavio u knjizi Nad iskonom hrvatske knjige (1986). Kao istraživač naše književne baštine u svojem se djelu uvijek zalagao za tezu o jedinstvenosti hrvatske srednjovjekovne književnosti unatoč njezinoj poligrafičnosti i jezičnoj raznovrsnosti. Na taj je način pomogao da se drukčije osvijetli odnos između hrvatske latinističke književnosti i one pisane hrvatskim idiomima. Tako je u katalogu izložbe Pisana riječ u Hrvatskoj (Muzejski prostor, Zagreb 1986) objavio temeljitu studiju o tropismenoj i trojezičnoj kulturi hrvatskoga srednjovjekovlja, a taj je tekst bio i nukleusom istoimene knjige. Godine 1994. Matica hrvatska objavila je njegovu Tropismenu i trojezičnu kulturu hrvatskoga srednjovjekovlja osmišljenu kao pregled najrelevantnijih činjenica razdoblja od Trpimirova natpisa iz 9. st. do natpisa i zapisa u kolofonu prve tiskane knjige u Hrvata iz 15. st. Knjiga Na temeljima hrvatske književne kulture: filološko medievističke rasprave iz 2004. godine u izdanju Matice hrvatske predstavlja presjek autorova pedesetogodišnjeg znanstvenog rada i metodologije proučavanja književnojezičnog, stilskoizražajnog i ortografskog razvoja jednog dijela hrvatske pisane riječi od srednjovjekovlja do 18. stoljeća.

Svoje rasprave objavljuje u domaćim i stranim znanstvenim časopisima.

Nagrade i priznanja

  • 1976. Nagrada “Božidar Adžija” i Nagrada Grada Zagreba
  • 1984. Nagrada “Vladimir Nazor” (godišnja)
  • 1994. Povelja Filozofskog fakulteta u Zagrebu
  • 1995. Nagrada “Stjepan Ivšić”
  • 1995. Povelja Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku
  • 1996. posvećen mu je trobroj časopisa Croatica (Hercigonjin zbornik)
  • 2005. Drugi Hercigonjin zbornik posvećen 75. obljetnici života
  • 2009. Državna Nagrada za znanost za životno djelo za područje humanističkih znanosti.

 

Izvornomu članku o akademikovu životopisu možete pristupiti ovdje.

Pa ipak, dodajmo ovomu tekstu jednu osobniju notu koju je objavila naša kolegica profesorica Jasminka Salamon, također Hercigonjina studentica, kao i mnogi članovi Društva profesora hrvatskoga jezika.

Drago mi je što sam studirala u vrijeme trodimenzionalnih papirnatih indeksa. Večeras se nižu pred očima slike i u ušima oživljavaju riječi mojih dragih profesora. Zato otvorih indeks da bih vidjela potpis uz kolegij Općeslavenski jezik.
Sitne građe, iznimne duše i duha, bogat znanjem profesor Eduard Hercigonja, od dobrote sazdan, kao da se ustručava ma i pogledom povrijediti studenta. Erudit i gospodin. Domoljub i rodoljub. Sinoć je otišao sa zemaljskih staza.
Počivajte u miru, dobri Profesore!

Sanja Miloloža, foto: Hrvatska enciklopedija online, fotokolaž SM

sv. Jeronim vraća Vas na naslovnicu

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.