OD KRASOPISA DO DIGITALNIH INTERAKTIVNIH SADRŽAJA
„O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!”
P. Preradović
U poznatim stihovima Petra Preradovića odzvanjaju stoljeća brige i pažnje, strepnje i zauzetosti za materinski jezik svih prethodnika koji su tkali niti nacionalnoga identiteta. Od Bašćanske ploče do danas hrvatski se jezik razvijao i mijenjao prateći povijesne, kulturne i političke prilike. Danas, kao službeni jezik u Republici Hrvatskoj, ima svoje mjesto na karti europskih jezika.
Upravo su se Hrvatskim jezikom, kao najvažnijim i satnicom najzastupljenijim predmetom u školi, pozabavile autorice izložbe Predmet: Hrvatski Ana Ćavar i Lahorka Plejić Poje, koja se od 9. studenoga 2021. do 16. siječnja 2022. održala u Galeriji Klovićevi dvori na zagrebačkom Gornjem gradu.
Izložba obuhvaća udžbenike i priručnike, filmove, razna nastavna sredstva, učeničke školske zadaće i diplome te zakone i dokumente vezane uz obrazovanje. Neizostavan dio čine i plakati koji prate razvoj nastavnog predmeta od njegova uvođenja u škole do današnjih dana. Tako se iza naslova: Škole i učionice nekad, O predmetu, A, a, a, što se uči, to se zna, H, ništa, ništa, smo, ste, še, Jezik nije okamina, Dobra je knjiga najvjerniji drug, Čitati: i ćutjeti i misliti kriju brojne zanimljivosti i povijesne okolnosti u kojima je stasao predmet Hrvatski jezik i postao okosnicom poučavanja svih drugih predmeta i sadržaja, poluga za razumijevanje svijeta u kojem živimo.
Priča o predmetu Hrvatski jezik počinje u učionici koja posjetitelje vraća u razdoblje prije više od sto godina, sa starinskim školskim klupama i pločom te pisanim radovima učenika. Krasopis i urednost školskih i domaćih zadaća, sastavaka i diktata svjedoci su prošlih vremena pokazujući kako se nekada pisalo i oblikovalo slova, kada je čitkost rukopisa bila pravilo, a ne iznimka.
Hrvatski je jezik kao predmet u školama prošao dug put. Veliki problem na početku 19. st. u Hrvatskoj čini znatna nepismenost (samo je 5 % stanovništva toga doba bilo pismeno), ali i loši uvjeti u školama te nedovoljno stručni učitelji. Poboljšanje u školstvu donosi prvi hrvatski zakon o osnovnim školama, Mažuranićev zakon iz 1874. kojim pohađanje osnovne škole postaje obavezno, a hrvatski se propisuje kao nastavni jezik te se poučava pod nazivom Hrvatski jezik. Osim toga, za učiteljsko je obrazovanje tim zakonom predviđeno trogodišnje školovanje te obaveza stručnog usavršavanja koja traje i danas.
Svakako je važna 1850. kada Hrvatski jezik postaje obavezan i u gimnazijama. Tijekom godina predmet se različito nazivao: Ilirski jezik, Hrvatski ili Srbski jezik, Hrvatskosrpskoslovenački jezik, Narodni jezik, Hrvatskosrpski jezik, Hrvatskosrpski jezik s književnošću što upućuje na složenu povijest predmeta, ali i na često nepovoljne političke okolnosti kojima je bio izložen.
Poučavanje materinskoga jezika nemoguće je bez udžbenika i čitanki, a osobito bez početnica kojima se ostvaruje prvi kontakt učenika sa školskom gradivom i metodama usvajanja slovopisa i jezičnih normi. Potkraj 19. st. uspostavljaju se udžbenički standardi, zadržani sve do prvih desetljeća Kraljevine SHS. Na izloži je pokazan niz lijepo očuvanih čitanaka, tiskanih u razdoblju od druge polovice 19. st., grafički jednostavnijih i bez puno boje, do suvremenih izdanja, slovnica, pravopisa i pravopisnih priručnika. Pogled starijih posjetitelja zadržao se na popularnoj čitanki Viktora Cvitana „Sunce na prozorčiću” koja je obilježila mnoga odrastanja. Budući da su svojevremeno čitanke kao udžbenici bile namijenjene različitim nastavnim predmetima, donosile su teme iz književnosti i jezika, povijesti i zemljopisa, teme o običajima, domovini i domoljublju. Sve do 40-ih godina 20. st. sastavljači čitanki su V. Nazor i S. Čajkovac.
Poticaj za izdavanje školskih gramatika bio je početak gimnazijske nastave na hrvatskome jeziku. Prvi se za to pobrinuo Adolfo Veber koji 1859. objavljuje gramatičko djelo „Skladnja ilirskoga jezika za niže gimnazije”, a koja se može smatrati prvom cjelovitom gramatikom hrvatskoga jezika. Među izloženim se jezičnim priručnicima nalazi i prvi službeno propisan pravopis za škole – „Pravopis” Ivana Broza iz 1892., „Hrvatske gramatike I. dio” Mirka Divkovića iz 1879., „Slovnica Hervatska, za gimnazije i realne škole” Antuna Mažuranića iz 1859. te mnogi drugi. Izloženi priručnici pokazuju trajnost i neprekidnost u brizi za jezik, ali i činjenicu da postoje različiti pristupi jer nisu svi jezikoslovci imali ista gledišta i jezična rješenja.
Plakat izazovna naziva Jezik kao okamina navodi niz važnih podataka o nastavi jezika od 50-ih godina 20. stoljeća kada se napušta formalističko poučavanje jezika i kada se prvi put oblikuju jezični priručnici i vježbenice. Tada nastaje i nezaobilazna gramatika autora Brabec – Hraste – Živković. Funkcionalni pristup u nastavi gramatike uvodi S. Težak pišući udžbenike i vježbenice „Naš jezik”. Veća promjena u srednjoškolskoj nastavi jezika nastupa 1974. s udžbenicima J. Silića i D. Rosandića kojima se potiče razvoj lingvističkog mišljenja. Izložba donosi gotova sva najvažnija izdanja navedenih izvrsnih metodičara koji su počeli modernizaciju nastave jezika, a koja je u poučavanja provodi sve do danas.
Dio izložbe posvećen je čitanju i lektiri koja je u nastavnim planovima i programima za više razrede osnovnih škola prisutna tek od 50-ih godina. Lektira se postupno uvodila i za niže razrede osnovne škole na što je utjecao rast broja dječjih knjiga. Izloženi naslovi podsjetnik su na najvažnije lektirne edicije, a to su Dobra knjiga i biblioteka Vjeverica – vjerne pratiteljice odrastanja.
Vrijednost izložbe svakako čine i izvrsne ilustracije Ivana Kušana (iz privatne zbirke) iz knjige „Koko i duhovi”, te nekoliko ilustracija Mladena Veže i Danice Rusjan koji su u različitim izdanjima ilustrirali „Družbu Pere Kvržice”. Mlađim će posjetiteljima vjerojatno privući pažnju originalna svjedodžba Antuna Gustava Matoša koji se nije proslavio ocjenama, ali je svojim spisateljskim umijećem kasnije uspješno nadoknadio dugove iz mladosti.
Kada se govori o hrvatskome jeziku i njegovu povijesnom razvoju, društvenim i svim ostalim prilikama, važan je sustavan pregled. Izložba je zaokružena pregledom – lentom vremena – najvažnijih djela koja su utjecala na naš jezik, oblikovala ga i mijenjala, utjecala na govornike, znanstvenike i književnike, počevši od velikog Marulića koji je u pravo vrijeme ponudio ključ kojim se otvaraju vrata čitateljima, a to je materinski jezik.
I budući da živimo u vrijeme digitalnih dostignuća, izložba završava malim izazovom – kvizom na ekranu – koji su uspješno riješili ipak samo oni koji su se prije toga dugo godina družili tiskanim izdanjima.
Izložba Predmet: Hrvatski svojim je sadržajem i stručno izloženim tekstovima i literaturom, obuhvativši period formiranja i rasta predmeta Hrvatski jezik, doprinijela da se široj javnosti približi put koji je naš jezik prolazio – riječ je o, svakako, još jednoj od važnijih niti u zlatnom ruhu jezičnog i nacionalnog identiteta.
Danijela Zagorec, prof., foto: M. Valec Rebić
