Tin (Augustin Josip) Ujević i Miroslav Krleža rođeni su početkom srpnja:
Ujević 5., a Krleža 7., dakle Tin je od Miroslava stariji dvije godine i dva dana.
Malo se tko neće složiti da su oni, uz oca hrvatske književne kritike
Antuna Gustava Matoša, stupovi pjesničkoga i književnog
stvaralaštva novije hrvatske književnosti.
Tin (Augustin Josip) Ujević i Miroslav Krleža rođeni su početkom srpnja: Ujević 5., a Krleža 7., dakle Tin je od Miroslava stariji dvije godine i dva dana. Te stupove hrvatskoga pjesničkoga i književnoga stvaralaštva rodilo je ljeto, doba radosti i slobode. Vedrine. Bezbrižnosti. Pjesništvo im je, gotovo oksimoronski prema njihovu rođenju, utemeljeno na bolu, u bojama povijesne patnje, straha, gorčine, ali i vrijednosti osobnoga dostojanstva. I Bogu. Svaki sa svojom autorskom paletom i veličajnim značajem, različiti, a veliki. Uz rabbija Matoša, pisci enciklopedisti. Ne možemo govoriti o hrvatskoj književnosti ni na osnovnoj razini bez njih trojice. O Matošu ćemo još pisati, a sada nam je malo posvetiti se dvojici mlađih u tome enciklopedističkoumjetničkom trolistu: Tinu Ujeviću i Miroslavu Krleži.
U čast pjesničkim srpanjskim obljetnicama objavljujemo njihove stihove i dijelimo poveznice o uspomenskim zapisima, recentnim događajima i recepcijama.
TIN UJEVIĆ
O Tinu Ujeviću videozapis Knjižnica grada Zagreba (uz 60. obljetnicu pjesnikove smrti) možete pogledati ovdje.
VIsoki jablani
Tin Ujević (rođen 5. srpnja 1891. u Vrgorcu)
Oni imaju visoka čela,vijorne kose, široke grudi;
od gromora njina glasa šuma i more se budi,
a kada rukom mahnu, obzori svijeta se šire
i bune, i prodiru u vis, u etire.
Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji,
bijedi, sužanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji.
Oni imaju snagu vjere što živi u smaku
i vrelo svjetlosti što tinja u mraku
i sunce u oblaku…
Oni imaju polet orlova, srčanih zračnih ptica,
oni poznaju pjesmu naših najdubljih žica,
za svijet u slobodi. za svijet u ljepoti,
ljudi svojih djela, djeca svojih ruku,
rođena u plaču, sazrela u muku.
Njina muška desna neprestano zida
dvore čovječanstva. Dom Prometeida !
I gdje tinja savjest, kao iskra sveta
oko njih se kupi orijaška četa
za slobodu prava
Ali u samoći njihova je glava
ispravna i čista povrh mračne rulje
gdje ih ne razumiju glupani i hulje,
kao vršak divnih, zelenih jablana,
režući do munje vedri obzor dana.
Tako, uistinu, do njih vode puti,
gdje se pojas rijeke u dolini sluti,
gdje se sitno cvijeće plavi, ruji, žuti;
nagnuti u ponor, nebeskoga svoda
dok crvena jesen drumovima hoda.
Mi stupamo bijelim dolom u tišini,
oni, sami, gordi, dršću u visini,
muče žednu zjenu ili revnu opnu;
što ne mogu, što ne mogu da nas u vis popnu.
Povrh njina vrška gdje se pjesme gnijezde
samo vile lete, ili bure jezde;
a nad njima sunca; samo zvijezde, zvijezde!
MIROSLAV KRLEŽA
HRT o Miroslavu Krleži i njegovoj besmrtnosti. Videozapisu možete pristupiti ovdje.
Jesenja samoća
Miroslav Krleža (rođen 7. srpnja 1893. u Zagrebu)
Sve više sam, sve luđe sam, sve tuđe i sve tužnije,
sve tamnije, sve sramnije, sve biva ružnije.
Sve hladnije, sve gladnije, sve ledenije,
samoća prazna, jesenja, a biva sve jesenije.
U Vrgorcu se danas 5. srpnja 2021. održava tradicionalna svečanost i dodjela Nagrade Tin Ujević uz početak Tinova kulturnoga ljeta, a od 1. do 7. srpnja u Zagrebu traje 10. festival Miroslav Krleža.
Poveznici za Tinovo kulturno ljeto možete pristupiti ovdje.
Poveznici za 10. festival Miroslav Krleža možete pristupiti ovdje.
Članku uz 130. rođendan Tina Ujevića na Josipovoj jezičnoj galeriji možete pristupiti ovdje.
Sanja Miloloža, fotokolaž SM
