S obzirom na to da je Preradovićev spomendan bio u sjeni Marulićeva rođendana
(opet ta poklapanja s datumima), prilažemo s malim zakašnjenjem dvije pjesme
koje je Sven Adam Ewin objavio u FB grupi SVEN ADAM EWIN POEZIJA uz riječi:
Na današnji dan (1872.) umro je Petar Preradović,
vječni sinonim ljubavi za svoj materinski jezik.
Dobro već poznati pjesnički “dvoboji” kojima je nepoznati pjesnik pod kodnim imenom Sven Adam Ewin (SAE) privukao pozoronst na svoju pjesničku pojavu i umnogome popularizirao poeziju u liceknjižnom okružju (FB), pojavljuju se na mreži slijedeći ritam rođendana i spomendana književnih velikana, no katkad i na molbu svojih pratitelja koji svoj poticaj vole pronaći u Svenovoj poeziji. Inače, nije nevažno spomenuti da je SAE, unatoč domicilnomu internetskom okruženju, ove godine objavio čak dvije zbirke pjesama:
Povedi me za ruku, Dida (Semafora, Zagreb, 2021.) i S Bogom na Ti (Sandorf, Zagreb, 2021.)
S obzirom na to da je Preradovićev spomendan bio u sjeni Marulićeva rođendana (opet poklapanja s datumima), prilažemo u našoj rubrici O jeziku mojem dvije pjesme koje je SAE objavio u FB grupi SVEN ADAM EWIN POEZIJA, s malim zakašnjenjem, ali i s napomenom: kad budete u nastavnome procesu razgovarali sa svojim učenicima o posuđenicama, slobodno možete kao poticaj razgovoru o stanju hrvatskoga jezika danas uzeti priložene stihove.
Petar Preradović: RODU O JEZIKU
O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U komu te mile majke
Usnivahu slatke bajke,
Koga šaptom i romonom
Duši ti se svijest probudi
Te ti spozna i uvidje
Da ti bolje nije nigdje
Do na tvoje majke grudi!
Po njemu te svijet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva.
Zato uvijek k njemu teži,
U njegovo jato hrli,
Oko njega mi se grli
I u čvrsto kolo veži
Pa ti neće vremeniti
Burni trijesi da nahude;
Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti!
Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiri za njega!
Po njemu si sve što jesi:
Svoje tijelo, udo svijeta,
Bus posebnog svoga cvijeta
U naroda silnoj smjesi.
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka.
U prošlosti sjena puka,
Ubuduće niti sjena!
Sven Adam Ewin: RAK JEZIKA MATERINSKOG
Rečenica mi smrtno boluje,
U riječima mi bolest stoluje.
Ne osjećam je, ali tu je,
I progresivno napreduje.
Moj dragi jezik ždere šizma,
Razbolio se od anglizma.
I nema više tko da liječi
Te zaražene moje riječi.
I primiče se zadnjoj fazi,
Bolest je već u metastazi.
Pišem i dišem u nju ejdžu,
Anglizam mi je u bekstejdžu.
Držeć u ruci mrtvu pticu
Ja vješam crnu osmrtnicu;
Nekrolog pišem, neubrojen,
Jer kovčeg smrtni već je skrojen.
Tako bješe i bit će vazda,
Da kovčeg kroji novi gazda!
Jeziku poje i opijelo,
Da ne uskrsne mrtvo tijelo!
No mene drži nada nježna,
Da smrt i nije neizbježna!
Jasno, govorim kao luda,
Luda što vjeruje… u čuda!
Priredila: Sanja Miloloža, mrežni fotokolaž SM
