Promišljajući uskrsno i o jeziku po kojemu smo sve što jesmo, odabrali smo stihove
hrvatskoga književnika Petra Gudelja koji je rođen 1933.
u Podosoju kraj Imotskoga polja. Završio je komparatistiku u Beogradu 1959.,
a profesionalnim književnim radom bavi se od 1972.
Objavio zbirke pjesama Ruke, suze i čempresi (1956.), Isus je sam (1961.), Pas, psa, psu (1967.)
te u zrelijoj fazi Štit (1979.), Mit i med (1982.), Vlkoe (1983.), Hesperidske jabuke (1986.) i dr.
Svih četrnaest zbirki tiskanih do 1993., zajedno sa šest neobjavljenih,
tiskano je u troknjižju Golubice nad jamama (1993).
Imam zemlju u jeziku
Imam zemlju u jeziku.
Jezik u zemlji.
Zemlju nad jamama,
jezik pun jama.
Imam Mosor i Velebit
od lubanja.
Imam mjedeni Mjesec.
Imam medeno Sunce.
Iz lubanje, iz jezika izađe.
U lubanju, u jezik, zađe.
Po Mosoru čuvam koze.
Po Velebitu vukove.
U lubanje sadim smokve.
Po jeziku sijem pšenicu.
U očnim dupljama
držim pčele.
Jako je moje vino.
Sladak je moj kruh.
Gust je med i bistar vosak
iz mojih ulišta.
Nebo mi je u ponorima,
a u nebesima zemlja.
Jednako volim
nebo i zemlju.
I sve što gmiže i hoda,
leti i pliva.
Lisicama i lasicama
kujem krv.
Kopcima
oštrim kljun.
Vukovi kod mene
školuju glas.
Čovječja ribica u mom oku
uči da pliva.
Imam zemlju u jeziku.
Imam jezik u zemlji.
Ne mogu iskopati
zemlju iz jezika.
Ne mogu iščupati
jezik iz zemlje.
Odabrala SIlvana Bampa-Listeš, prof., mrežna fotografija
