Odlazak velikana: akademik Viktor Žmegač

20. 07. 2022. | Iz dana u dan, Iz drugih medija, Novosti

 

U Zagrebu je u 94. godini života preminuo europski erudit, teoretičar i povjesničar

književnosti, muzikolog, germanist i kroatist, akademik, prof. dr. sc. Viktor Žmegač.

O vrijednosti i utjecaju njegova raznorodnoga talenta i kozmopolitskoga rada, koji je

konstantno dohvaćao i kroatističke znanstvene, stručne i umjetničke putove, svi se

slažu: bijaše on jedan od najboljih intelektualaca u Hrvata i vrhunska ljudska veličina. 

 

U Zagrebu je u 94. godini života preminuo europski erudit, teoretičar i povjesničar književnosti, muzikolog, germanist i kroatist, akademik, prof. dr. sc. Viktor Žmegač. O vrijednosti i utjecaju njegova raznorodnoga talenta i kozmopolitskoga rada, koji je konstantno dohvaćao i kroatističke znanstvene, stručne i umjetničke putove, svi se slažu: bijaše on jedan od najboljih intelektualaca u Hrvata i vrhunska ljudska veličina. 

Na stranici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti stoji ovaj njegov životopis:


Akademik Viktor Žmegač, istaknuti hrvatski germanist svjetskoga glasa, povjesničar književnosti i muzikolog, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rodio se 21. ožujka 1929. u Slatini, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Virovitici i Osijeku. Studij germanistike i jugoslavistike završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1954., a germanistiku i muzikologiju studirao je u Göttingenu 1952/53. i 1955/56. Doktorat znanosti stekao je 1959. s temom Die Musik im Schaffen Thomas Manns (Glazba u djelu Thomasa Manna) na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je predavao njemačku književnost od 1957. pa sve do umirovljenja 1999., od 1971. kao redoviti profesor. Od 1974. do 1999. bio je predstojnik Katedre za njemačku književnost. Povremeno je kao profesor gostovao na stranim sveučilištima. Od 2002. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.

Od 2012. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost, a od 1992. dopisni član u Razredu za filološke znanosti.

Bio je i inozemni član Saske akademije u Leipzigu i član znanstvenoga društva Academia Europea u Londonu. Od 1985. do 2005. bio glavni je urednik časopisa Umjetnost riječi, a bio je i član savjeta inozemnih časopisa Germanistik i Text und Kontext.

Međunarodni ugled stekao je kao germanist pišući na hrvatskom i njemačkom jeziku. Iz njegova bogatog opusa izdvajaju se naslovi koje je objavljivao kod domaćih i stranih izdavača: Kunst und Wirklichkeit (Zürich 1969.), Književno stvaralaštvo i povijest društva, (Zagreb 1976.), Geschichte der deutschen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart, (urednik i koautor, 3 sveska, Frankfurt am Main, 1978.–1984., nekoliko izdanja), Težišta modernizma, (Zagreb 1986.), Povijesna poetika romana, (Zagreb 1987..), Der europäische Roman. Geschichte seiner Poetik (Tübingen 1990), Tradition und Innovation. Studien zur deutschen Literatur seit der Jahrhundertwende, (Wien-Köln-Weimar 1993.) Der historische und der typologische Jude, (Tübingen 1996.) Duh impresionizma i secesije (Zagreb 1993.).

Krunom Žmegačeva književnopovijesnoga proučavanja smatra se knjiga Povijesna poetika romana, treće, prošireno hrvatsko izdanje knjige objavljene 1990. na njemačkom (Matica hrvatska, 2004), a kapitalnim ostvarenjem kasne faze njegova djelovanja kulturološko remek-djelo Od Bacha do Bauhasa (Matica hrvatska, 2006.), jedinstvena povijest njemačke kulture, književnosti, glazbe, slikarstva, filma i znanosti, od početaka do danas. Značajna su mu i djela objavljena u Matici hrvatskoj: Majstori europske glazbe (2009.), Prošlost i budućnost 20. stoljeća (2010.), Strast i konstruktivizam duha. Temeljni umjetnički pokreti 20. stoljeća (2014.), Četiri europska grada (2017.), Portreti gradova (2019.) te Vrhunski europski romani (2021.).

Za svoje djelovanje akademik Viktor Žmegač dobio je brojna priznanja i odlikovanja, među kojima se ističu Herderova nagrada 1993., Državna nagrada za znanost za životno djelo 2000., Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 2004., Inina nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu 2005, a odlikovan je i Velikim križem za zasluge Savezne Republike Njemačke 1988.

Akademik Viktor Žmegač umro je u Zagrebu 20. srpnja 2022.

Službena priopćenja i odjeci

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za germanistiku

Matica hrvatska

Hrvatska radio-televizija

Večernji list

Telegram

dr. sc. Julijana Matanović na svojem je FB profilu napisala ovu objavu:

U trenutku kad sam, nedavno, u Vijencu pročitala Viktorov tekst o Đurđenovcu, rasplakala sam se. (Da, veliki Viktor Žmegač je zahtijevao da ga zovem imenom). Pomislila sam da se tekstom oprašta od našeg skromnog industrijskog naselja u kojem kao jako mlad čitao Kafku na njemačkom. Zašto je bilo tako, ne znam. Viktor nije bolovao. I sinoć sam započela razgovor o njemu. Ne znam po koji sam put Pavlu opisivala svoje zaigrano čuđenje sa svime što je vezano uz obitelj Žmegač. Zastajala sam, kao djevojčica, često uz Žmegačevu vilu. Radovala bih se kad bih u dvorištu ugledala gospođu uređene sijede kose i u haljini na cvjetove. U našoj maloj provinciji žene njezinih godina odijevale su se u tamne haljine. Supruga pokojnog liječnika Žmegača govorila je njemački i bila je majka dvojice sinova. Stariji je bio nastavnik u našoj osnovnoj školi, a mlađi, imenom Viktor, veliki znanstvenik u Zagrebu. I oni koji ga nisu poznavali, divili su mu se. Priču o njegovu uspjehu stariji su prenosili na mlađe. I mi smo rasli, u hodu širili svoje staze jer smo znali da je netko velik hodao njima prije nas.
Meni je bio podrška na hodnicima Filozofskog fakulteta. Prepoznavao je strahove, širio ruke i uvjeravao me da ono što radim itekako ima smisla. Znao je, pozivajući me za govornika na promocije svojih knjiga, da to treba meni. I zahvaljivao je, premda nije trebao. Itekako sam svjesna da u meni nije vidio samo osobu koja tumači napisane rečenice nego i nekoga tko zna kakvu hladovinu pruža đurđenovački park u vrućim srpanjskim danima.
Zahvalna sam ti, Viktore, na svakoj sekundi, na svakoj upućenoj riječi. U tvojoj blizini svi smo postajali veći. A ti si bio viši od svih nas, i svih njih. Jer, daroviti se ne plaše kad slabiji uz njih rastu.
Već dugo ne volim ljeto. Odnosi nam one bez kojih će naša kultura nalikovati građevini kojoj je netko ozbiljno dotaknuo nosive zidove. I ako se u čemu ova naša kulturna scena slagala, slagala se u tome da je Viktor Žmegač prvi. Postoji Vrijeme Viktora Žmegača i Vrijeme poslije njega. Jedina periodizacija koja upisuje istinu i koja ima smisla.
Spavajte mirno, poštovani profesore, spavaj mirno dragi Viktore. Prošetat ću uskoro ponovno uz tvoju đurđenovačku kuću. Kroz njezina vrata zauvijek će se izlijevati ponos. Bit će tako, vjeruj mi, dok god budem mogla svjedočiti.
 
Jedno je sigurno: hrvatska i europska kultura izgubila je još jednog velikana. Na nama je da ne zaboravimo čovjeka koji stoji iza svih tih djela koja su ostala trajno u europskoj i hrvatskoj baštini kao svijetli dragulji ponajbolje ljudske misli iz pera jedinstvene pojave homo universalisa.. Veliki Viktore, lahka ti zemljica.

Prenosi i piše: Sanja Miloloža, foto: Mirko Cvjetko / MH, fotokolaž SM




sv. Jeronim vraća Vas na naslovnicu

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.