U 58. godini života napustila nas je Nina Tadić, profesorica hrvatskoga jezika
i voditeljica novinarske skupine koprivničkoga srednjoškolskog lista
FRANzine Gimnazije “Fran Galović”, i to ponajboljeg u Hrvatskoj
Nina Tadić, profesorica hrvatskoga jezika u Gimnaziji “Fran Galović” u Koprivnici i voditeljica novinarske skupine srednjoškolskoga lista FRANzine, jednoga od ponajboljih u državi (a po Srećku Listešu upravo najbolji), preminula je 2. travnja 2022. u 58. godini života. Viši savjetnik AZOO-a i dobri duh Lidrana u kategoriji novinarskoga izraza za školske listove dr. sc. Srećko Listeš smatra da bijaše sjajna žena i izvrsna suradnica, a na službenoj školskoj mrežnoj stranici koprivničke Gimnazije “Fran Galović” njezin se Aktiv hrvatica dirljivo oprostio od svoje neprežaljene kolegice i prijateljice. Taj tekst prenosimo ovdje u cijelosti:
NINA TADIĆ (16. 3. 1965., Vinkovci – 2. 4. 2022., Koprivnica)
Nina Tadić, profesorica književnosti i jezika, naša kolegica i prijateljica, jedna od nas iz kolektiva GFG, osjećala bi, vjerujemo jer smo je poznavali, kao i mi koji ovo pišemo, jednak otpor prema nabrajanju činjenica u ovakvoj prigodi. Szymborska bi rekla da pri pisanju biografije „obavezuje sažetost i selekcija činjenica“,
a kako sažeti sve ono što smo s Ninom podijelili u ovih otprilike četvrt stoljeća našeg poslovnog i prijateljskog suživota?
Nina je rođena 16. ožujka 1965. u Vinkovcima, 1988. godine završila je na Pedagoškom fakultetu u Osijeku program studija Hrvatskog ili srpskog jezika i književnosti te stekla stručni naziv prof. hrvatskog ili srpskog jezika i književnosti. Od 1988. do 1993. radila je u OŠ Legrad, od 1993. do 1995. u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje “Ivo Marinković” Koprivnica, a od 1. 1. 1995. godine u Gimnaziji “Fran Galović” Koprivnica. Punih 27 godina i 3 mjeseca u GFG KC. Više od 27 godina pedagoškog rada, mentoriranja izvrsnih učenika (i mlađih profesora) i ohrabrivanja onih kojima je to bilo potrebno – onima koji razumiju i znaju što to znači, da parafraziramo Baudelairea, ne treba gomilati tumačenja.
Kad umre profesorica književnosti pa „zapanjeni stanemo“ zanijemivši pred konačnošću smrti, ostaje književnost. Književnost čijem je tumačenju Nina bila posvetila svoj život.
Mislimo da joj ne bi bilo krivo ako čuje da su nam od danas početni stihovi Eliotove Puste zemlje još višeznačniji:
Travanj je najokrutniji mjesec koji rađa
jorgovane iz mrtve zemlje, i miješa
sjećanje i želju, uznemiruje
zamrlo korijenje proljetnom kišom.
Zima nas je grijala, pokrivajući
zemlju snijegom zaborava, hranila je
suhima gomoljima iskricu života.
Pusta nam je zemlja bez tebe, Nina, od danas još pustija.
Aktiv profesorica hrvatskog jezika
A na nama je da se zamislimo nad sudbinom svoje kulture kad nam mahom odlaze vrhunski pedagozi i profesori, ostavljajući iskričavu sjenu na mjestu koje se razjapilo prazninom, bolnom i neizrecivom, upravo onako bolnom kako boli gubitak plemenita čovjeka koji bijaše čovjekoljub, domoljub, knjigoljub i jezikoljub. Sve to imali su njezini učenici i kolege u liku i djelu Nine Tadić. Žao mi je, draga Nina, što Vas nisam upoznala, iako imam osjećaj da Vas znadem cijeli život. Ima neka fina srodnost među istinskim profesorima, bez obzira na to jesu li oni zaposleni u osnovnoj ili srednjoj školi, ili na fakultetu. Pa ako katkad za sebe i nisam sigurna smijem li si prisvojiti taj atribut, o Vama ne dvojim ni časka. Uistinu, ta fina srodnost postoji. Kao i kod neprežaljenih Denisa Vinceka, Luce Matić, Suzane Plevnik, Zlate Strunje...
No još važnije, ima neka fina srodnost među dobrim ljudima. Dobar čovjek uvijek ostavlja sjaj. Kao što jednom rekoh, u skladu s mišljenjem našega savjetnika Listeša i njegovom procjenom da je Nina Tadić bila sjajna žena, vrhunska profesorica i izvrsna suradnica:
I kad je kraj, nije kraj, samo sjaj.
Voljeli bismo da na tome sjaju FRANzine (Zašto ne nalazim oproštajni članak o Nini Tadić u FRANzinama?) i dalje traju, da opstanu, da ne dožive sudbinu zlatarskih Iskrica koje su potamnjele i nestale nakon smrti Denisa Vinceka. Željeli bismo da FRANzine i dalje žive, upravo u spomen na svoju dugogodišnju voditeljicu. Sigurna sam da bi to njezinoj duši bio najdraži IN MEMORIAM.
Sanja Miloloža, mrežni fotokolaž SM
