Svim prosvjetnim djelatnicima koji se bave jezicima poznato je da je 21. veljače
Međunarodni dan materinskoga jezika. Vrijeme je to kada s učenicima osvještavamo
činjenicu da nema velikih i malih jezika, lijepih i ružnih jezika, tj. da moramo odgajati
djecu u jezičnome prihvaćanju drugačijosti i poštivanju svih materinskih jezika, uz sva
ostala prihvaćanja različitosti koja samo u supostojanju, ispreplitanju i sinergiji daju
toliko lijepu sliku istinskoga međuljudskoga sporazumijevanja na našemu planetu.
Svim prosvjetnim djelatnicima koji se bave jezicima poznato je da je 21. veljače Međunarodni dan materinskoga jezika. Vrijeme je to kada s učenicima osvještavamo činjenicu da nema velikih i malih jezika, lijepih i ružnih jezika, tj. da moramo odgajati djecu i jezičnoj toleranciji, uz sve ostale. Iako, moram vam priznati, riječ tolerancija katkad me zagrebe u duši. Znate ono, kako biste se osjećali da vam tko kaže: Toleriram te. Jednom je profesor Tomislav Ivančić na jednom od svojih predavanja razotkrio tu čudnu riječ tolerancija. Tolerirati koga znači dopustiti mu da supostoji uz tebe, no bez oduševljenja, bez istinskoga prihvaćanja. Istina, ta gruba semantička crta najčešće se gubi iz vida kad se njome koristimo, iako bih ja radije to zamijenila prihvaćanjem. Dakle, ispravit ću svoju rečenicu. Moramo odgajati djecu u jezičnome prihvaćanju, uz sva ostala prihvaćanja različitosti koja samo u supostojanju, ispreplitanju i sinergiji daju toliko lijepu sliku istinskoga međuljudskoga sporazumijevanja na našemu planetu.
Međunarodni dan materinskoga jezika prethodnica je Danu glagoljice i glagoljaštva,
istodobno Danu NSK i 539. rođendanu Misala po zakonu rimskoga dvora, a to je
samo početak kojim smo ušli u Mjesec hrvatskoga jezika koji svoj klimaks doživljava
potkraj Tjedna hrvatskoga jezika, tj. Danima hrvatskoga jezika od 11. do 17. ožujka, te
završava upravo 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog
književnog jezika u Telegramu, i na prvi rođendan našega portala.
Vrijeme je to i kada se osobito osvrćemo na ljepotu zavičajnih nam govora, mjesnih, i kada se prisjećamo Šegedinove aure koju taj antologijski pisac daje materinskoj riječi: čakavskoj, kajkavskoj, štokavskoj… kad govorimo o hrvatskome kontekstu. Možda je to i vrijeme kada bismo se mogli zapitati koliko duboko, koliko sati i s koliko ljubavi obrađujemo u svojim razredima nastavne jedinice o hrvatskim narječjima (koje su iz 8. prebačene u 6. razred)? Kako bilo, Kurikul vam dopušta slobodu da stavite naglasak na zavičajne riječi, na materinski jezik, na ono što se posiše s tamnim majčinim mlijekom i određuje te za vazda, kako kaže Drago Štambuk za sebe i svoju čakavicu.
Neka vas u tome promišljanju prati i činjenica da je Međunarodni dan materinskoga jezika prethodnica Danu glagoljice i glagoljaštva, istodobno Danu NSK i 539. rođendanu Misala po zakonu rimskoga dvora, i da je to samo početak kojim smo ušli u Mjesec hrvatskoga jezika koji svoj klimaks doživljava potkraj Tjedna hrvatskoga jezika, tj. Danima hrvatskoga jezika od 11. do 17. ožujka te da završava upravo 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u Telegramu, i na prvi rođendan našega portala.
Podsjećam vas da je 17. ožujka i zadnji dan prijave za veliki hrvatski međuškolski natječaj o Juditi. Još se stignete prijaviti.
Na naslovnici ove objave nalaze se učenice OŠ Jure Kaštelana u OŠ Ive Andrića u Zagrebu. Zanimljiv projektić koje su osmislile kolegice iz OŠ Ive Andrića, a u njemu sudjelovali učenici OŠ Jure Kaštelana opisan je u članku kojemu možete pristupiti ovdje.
Sanja Miloloža, foto: Karla Smontara
