Marulićeva godina iz drugih medija

29. 04. 2021. | Godina Marka Marulića, Iz drugih medija

Zanimljivosti o autografu Marulićeva životopisa iz FB grupe Split kroz povijest

 prenosi nam Suzana Kačić Bartulović

 

“Vita Marci Maruli Spalatensis per Franciscum Natalem concivem suum composita” (“Životopis Marka Marulića Splićanina, sastavio njegov sugrađanin Frano Natalis”), nakon 1524; autograf je danas u splitskoj Nacionalnoj biblioteci, signatura M 35; postoji i prijepis u mletačkoj Marciani, class. XIV cod. 181 (99–2), f. 56–58b. Prvi put izdano u 3. svesku Illyricum sacrum D. Farlatija (Venecija, 1765, s. 433–435), kritičko izdanje M. Marković, “Živa antika” br. 2, 2 (1952), s. 292–296, prijevod na hrvatski Vedran Gligo (“Nedjeljna Dalmacija”, 1 : 32, od 19. XII. 1971, s. 12). Biografija koju je napisao Frano Božićević Natalis (1469–1542). Nakon posvetnog pisma Petru Lukaru (Srići, pokrovitelju prvog izdanja Judite 1521) i pohvalnog epigrama Nikole Albertija, u sedam kratkih poglavlja (šest stranica tiskanog teksta) Božićević iznosi podatke o Marulićevu podrijetlu i obitelji, o njegovoj mladosti, izgledu i karakteru, o životu u zrelo doba, potom opširno opisuje Dioklecijanovu palaču, nabraja Marulićeva djela (navodi ih 18, pri čemu na samom kraju popisa dolazi Historia Judit rithmis illyricis exornata) i krug prijatelja (dijeli ih na slavne ljude koje Marulić nije osobno upoznao, na ugledne, mada manje učene sugrađane, te na prisne prijatelje-književnike; u posljednju skupinu ulazi i sam Božićević). Na kraju je izvještaj o Marulićevoj smrti i pogrebu.
Vita Marci Maruli dugo je korištena kao povijesno svjedočanstvo; tek je Marković (1952) upozorio na njezinu književnu vrijednost (“u neku ruku pesma u prozi”), dovodeći istovremeno u pitanje njezinu pouzdanost (“književno, a ne naučno delo: ovoj humanističkoj biografiji nije cilj istina, već hagiografisana antička ethopoiia”). Tekst doista predstavlja Marulića samim superlativima, kao vitae exemplar, speculum virtutis, sinceritatis norma (“uzor-život, ogledalo vrline, mjerilo iskrenosti”), koristeći se usto izrazito pjesničkom dikcijom i redom riječi, organizirajući brojna nabrajanja u ritmičke, paralelne članke.
Suzana Kačić Bartulović, foto: Božićević čitatelju preporučuje Marulićev “Dijalog o Herkulu” (iz FB grupe Split kroz povijest)
fotokolaž SM

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.