Bibliofilska crta Marka Marulića ogleda se u njegovoj privatnoj zbirci:
šezdesetak inkunabula i knjiga s početka 16. stoljeća u kojima je
na rubnicama pisao svoje bilješke i komentare.
U knjižnicama Franjevačkog samostana Male braće i Dominikanskog samostana u Dubrovniku, u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku te u Bogišićevoj zbirci u Cavtatu, otkriveno je oko šezdeset inkunabula i knjiga s početka 16. stoljeća koje su pripadale Marku Maruliću ili ih je svojeručno po marginama komentirao boraveći kod prijatelja u Dubrovniku, na otočiću Badiji kod Korčule te u Kotoru, objavili su u lipnju 2019. iz Franjevačkog samostana Male Braće u Dubrovniku.
U Knjižnici Male braće ih je zasada pronađeno 31, u Dominikanskoj knjižnici 15, u Znanstvenoj knjižnici 10, a u Bogišićevoj zbirci 5. Kao i u Franjevačkoj knjižnici na Poljudu, knjige je pronašao i prema rubnim bilješkama, paleografijskim, sadržajnim i kaligrafijskim osobinama Marulićevoj biblioteci pripisao, njemački profesor i istraživač hrvatske renesansne kulture Zvonko Pandžić, a u okviru projekta “Nepoznata djela Marka Marulića”.
Marulić je u svojoj oporuci 1521. odredio da manji dio njegovih knjiga dobiju
njemu bliski ljudi, a najveći se dio trebao prodati kako bi se nahranila sirotinja
u vrijeme velike oskudice, kuge, i borbe za obranu Klisa od Turaka.
Pandžić i njegovi hrvatski i njemački suradnici pokušavaju u Splitu 2024. godine organizirati europski projekt kulture „Marko Marulić – Marcus Marulus“, s pogledom na 500. obljetnicu smrti Oca Hrvatske Književnosti. Osim u Splitu (Franjevački samostan na Poljudu (35), Samostan franjevaca konventualaca na Obali (5), Dominikanski samostan (11), Arheološki muzej (7), Znanstvena knjižnica (7), Nadbiskupsko sjemenište (1)) i već spomenutih u Dubrovniku, nemali broj Marulićevih knjiga nalazi se u Franjevačkom samostanu Sv. Frane u Zadru (25, a pregledan je tek dio građe), u Znanstvenoj knjižnici 10 i u Državnom arhivu jedna.
Marulić je u svojoj oporuci 1521. odredio da manji dio njegovih knjiga dobiju njemu bliski ljudi, a najveći se dio trebao prodati kako bi se nahranila sirotinja u vrijeme velike oskudice, kuge, i borbe za obranu Klisa od Turaka. Marulićevi nasljednici pokapani su na Poljudu, gdje je kasnije živio i fra Marko Marulić iz iste obitelji pa je Franjevačka knjižnica tijekom vremena dobila veći broj njegovih knjiga, uz one koje joj je oporučio sam Marko Marulić. Na nekim Marulićevim knjigama iz Samostana Male braće u Dubrovniku stoji zapisano da pripadaju samostanu na Poljudu. Ne zna se točno kojim su sve putevima Marulićeve knjige završile u drugim franjevačkim samostanima Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, ali zasigurno su neke od njih fratri kod premještaja s Poljuda ponijeli sa sobom.
Suzana Kačić-Bartulović, foto: slika Marka Marulića nepoznatog autora
objavljena u “Ljetopisu društva hrvatskih književnika u Zagrebu za 1900-1903”, Zagreb, 1903