Ovaj je članak, čiji vam ulomak donosimo, autorski prinos Sanje Miloloža,

profesorice hrvatskoga jezika i književnosti, učiteljice savjetnice

iz Osnovne škole Jure Kaštelana u Zagrebu, 

upravo proglašenoj Godini Marka Marulića i Godini čitanja 2021.

 

 

Lipa Judita od Splita

ili

čitati, čitati, čitati knjige

 

Otkako pamtim, živim s knjigama. Uz knjige. Od knjiga. Za knjige… Postoji tajna privlačnost tih predmeta, dveri riječi kako bi rekla naša ugledna hrvatistica Nada Babić. Neki odmalena uče otvarati te divne dveri za svjetove svjetlosti, ljubavi ili barem zanimljiva iskustva što čekaju da ih otkrijemo s druge strane. Drugi iz raznoraznih razloga nisu stekli naviku čitanja knjiga, a u mnogih je upitno i čitanje uopće, ne samo tiskovina.

Koja je vrijednost čitanja uopće? Zašto valja poučavati čitanje i poticati ljubav prema čitanju? I kako povezati Juditu, zaglavni kamen autorske hrvatske književnosti, s poticanjem čitanja osnovnoškolaca?

Otkako je 2021. proglašena Godinom čitanja, a 9. travnja i Godinom Marka Marulića, promišljam kako 500. obljetnicu prve hrvatske autorske knjige Judite Marka Marulića uvesti u razred i osmisliti most kojim ću osnovnoškolcima pomoći otvoriti dveri promišljanja o vrijednosti nacionalne književnosti i knjige koja bi bila ponos i mnogo „većim“ narodima (ako veličinu shvatimo doslovno brojem pripadnika određenoga naroda).  Razgovorom s učenicima petoga razreda dokučih da čitanje knjige uistinu jest većinom upravo čitanje školske lektire koja, baš zato što je propisana, postaje teret.

No vrijeme je, kako već jednom ustvrdih, rastrgano, bolesno i nagrizeno tehnološkim pseudorazvitkom toliko da se katkad s pravom pitamo kako i kada čitati, čitati, i to čitati knjige.

 

Cjelovitomu članku možete pristupiti u .pdf formatu ovdje. 

 

Sanja Miloloža, foto SM

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.