Javnost će prvi put istovremeno vidjeti četiri od prvih pet izdanja Judite!

radosno nam je javila naša suradnica i članica Maloga vijeća Suzana Kačić Bartulović.

Prenosimo članak o izložbi uz veliku 500. obljetnicu s Dalmatinskoga portala.

 

 

Javnost će prvi put istovremeno vidjeti četiri od prvih pet izdanja Judite! radosno nam je javila naša suradnica i članica Maloga vijeća Suzana Kačić Bartulović dijeleći poveznicu na članak u Dalmatinskome portalu.

 

Ove godine obilježavamo pet stoljeća od prvotiska epa Judita Marka Marulića Splićanina, prvog književnog djela napisanog na hrvatskom (narodnom) jeziku. Povodom ove značajne obljetnice za hrvatski jezik i književnost, za nacionalnu kulturu, Muzej grada Splita u suradnji s Marulianumom – Centrom za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkog kruga i Gradskom knjižnicom Marka Marulića, a pod pokroviteljstvom Grada Splita, organizira izložbu posvećenu Marulovu epu pod nazivom Judita 500. 

Izložba će biti otvorena u novoobnovljenoj Staroj gradskoj vijećnici na Narodnom trgu (Pjaci). Javnost će prvi put istovremeno vidjeti četiri od prvih pet izdanja Judite objavljenih u Veneciji 1521., 1522., 1586., 1627. godine, dok će treće izdanje iz 1523., koje se čuva u Državnoj knjižnici u Münchenu, biti prikazano reprintom naslovnice. 

Povodom izložbe izrađen je faksimil prvotiska epa Judita prema originalu koji se čuva u knjižnici Samostana Male braće u Dubrovniku. 

Autorice koncepta izložbe su kustosice Muzeja grada Splita Darka Perko Kerum Marija Plazibat. Suradnici na izložbi su ravnateljica Muzeja grada Splita Branka Brekalo, viša restauratorica Muzeja grada Splita Dina Vuletin Borčić, dr. sc. Bratislav Lučin i mr. sc. Branko Jozić iz Marulianuma, a iz Gradske knjižnice: ravnateljica Grozdana RibičićMarija Gabriela PerićVesna Jukić Oštrek Renata Vojvodić.

 

Pročitajte izvorni članak ovdje.

Uredništvo, foto: Dalmatinski portal

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.