Hrvatska kultura izgubila je dragulj posebna sjaja

02. 10. 2021. | Iz dana u dan, Iz drugih medija, Novosti

 

U Zagrebu je iznenada u 63. godini prekinuta životna nit dramaturginje Mire Muhoberac,

rođene 18. kolovoza kao Marulić, umrle 30. rujna kao sveti Jeronim. Znakovito ili ne,

činjenica  je da je ta iznimno inteligentna i darovita žena renesansne provenijencije

cijelim svojim bićem živjela za hrvatski jezik i umjetnost i kulturu njegova naroda.

 

Prenosimo, poput Dubrovačkoga vjesnika, tekst sa stranica Kazališta Mala scena.

 

U rodnom Dubrovniku, živeći u obitelji intelektualaca, profesora, umjetnika, sportaša

i novinara posebno vezanih za kazališnu, glumačku umjetnost, povijest, kulturu i život

Grada i Hrvatske, novinarstvo, školu i školstvo i Dubrovačke ljetne igre (majka Fani

Muhoberac, dugogodišnja ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara u njihovu zlatnom

razdoblju, otac Vlaho Muhoberac, novinar, nogometaš, sestra blizanka Vesna Muhoberac,

profesorica hrvatskoga jezika i književnosti i kineziološke kulture, rukometašica i plivačica,

mentorica i redateljica učeničkih predstava s kojima godinama osvaja prve nagrade

u Hrvatskoj i svijetu), Mira Muhoberac završava osnovnu školu, gimnaziju i glazbenu,

plesno-baletnu školu, sve s prosjekom 5,0, te intenzivno trenira plivanje, osvajajući

prva mjesta na državnim i međunarodnim natjecanjima za Plivački klub Jug iz Dubrovnika,

u statusu vrhunske sportašice. Redovito, od najranijega djetinjstva, trenira i sportsku

gimnastiku, u tinejdžerskoj dobi i rukomet. Istodobno se i stalno bavi i glumom,

dramaturgijom i režijom u Malom Marinu Držiću i u drugim kazalištima i grupama,

plesom, baletom, javno nastupa u izvođačkoj umjetnosti, uči strane jezike, bavi se

novinarstvom, uređivanjem novina i časopisa. Sudjeluje u natjecanjima i osvaja

nagrade iz matematike, fizike, kemije, biologije, povijesti, zemljopisa, stolnoga tenisa,

gimnastike, koturaljkaškoga sporta, plesa, plivanja, hrvatskoga i stranih jezika

(nagrada francuske vlade za najbolje poznavanje francuskoga jezika).


U rodnom Dubrovniku, živeći u obitelji intelektualaca, profesora, umjetnika, sportaša i novinara posebno vezanih za kazališnu, glumačku umjetnost, povijest, kulturu i život Grada i Hrvatske, novinarstvo, školu i školstvo i Dubrovačke ljetne igre (majka Fani Muhoberac, dugogodišnja ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara u njihovu zlatnom razdoblju, otac Vlaho Muhoberac, novinar, nogometaš, sestra blizanka Vesna Muhoberac, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti i kineziološke kulture, rukometašica i plivačica, mentorica i redateljica učeničkih predstava s kojima godinama osvaja prve nagrade u Hrvatskoj i svijetu), Mira Muhoberac završava osnovnu školu, gimnaziju i glazbenu, plesno-baletnu školu, sve s prosjekom 5,0, te intenzivno trenira plivanje, osvajajući prva mjesta na državnim i međunarodnim natjecanjima za Plivački klub Jug iz Dubrovnika, u statusu vrhunske sportašice. Redovito, od najranijega djetinjstva, trenira i sportsku gimnastiku, u tinejdžerskoj dobi i rukomet. Istodobno se i stalno bavi i glumom, dramaturgijom i režijom u Malom Marinu Držiću i u drugim kazalištima i grupama, plesom, baletom, javno nastupa u izvođačkoj umjetnosti, uči strane jezike, bavi se novinarstvom, uređivanjem novina i časopisa. Sudjeluje u natjecanjima i osvaja nagrade iz matematike, fizike, kemije, biologije, povijesti, zemljopisa, stolnoga tenisa, gimnastike, koturaljkaškoga sporta, plesa, plivanja, hrvatskoga i stranih jezika (nagrada francuske vlade za najbolje poznavanje francuskoga jezika).

IZNIMNA STUDENTICA, PROFESORICA I ZNANSTVENICA  RENESANSNOGA TIPA

U Zagrebu istodobno upisuje, kao prva na prijamnim ispitima, i diplomira Akademiju za kazalište, film i televiziju (na smjeru dramaturgija postavši prvi diplomirani dramaturg u Hrvatskoj) i Filozofski fakultet (i jedan i drugi fakultet s prosjekom izvrstan – 5,0), oba fakulteta kao prva u generaciji. Odmah nakon toga na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisuje i završava poslijediplomski studij (smjer književnost, teorija književosti), s prosjekom 5,0, te na istom fakultetu, s prosjekom 5,0, završava i doktorski studij (teatrologija-hrvatska kultura). Na Karlovu sveučilištu u Pragu završava doktorat iz teatrologije-dramaturgije usporedno sa studijem bohemistike. Kao diplomirani dramaturg, teatrolog, redatelj, profesor hrvatskoga jezika i književnosti i diplomirani komparatist književnosti paralelno radi u profesionalnim kazalištima i na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, kao dramaturg na predstavama, umjetnički suradnik redatelja, kazališni dramaturg, redatelj, jezični savjetnik te kao predavač i profesor, najviše na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (u Odsjeku za kroatistiku, na Katedri za teoriju književnosti, gdje predaje Uvod u scensku umjetnost i Scensku umjetnost, i na Katedri za stariju hrvatsku književnost, gdje predaje četrnaest kolegija, te na Katedri za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti, gdje predaje pet kolegija), ali i na drugim fakultetima u Hrvatskoj (Filozofski fakultet u Puli, Filozofski fakultet u Osijeku, Umjetnička akademija u Osijeku….) i inozemstvu (na Karlovu sveučilištu u Pragu, npr., utemeljuje studij kroatistike i tri godine predaje hrvatski jezik, književnost, kulturu i civilizaciju).

Od svoje dvanaeste godine objavljuje u novinama, časopisima, publikacijama i medijima (Prolog, Novi Prolog, Dubrovnik, Republika, Forum, Hrvatsko slovo, HRT, Vijenac, Vjesnik, Večernji list, Kazalište, Glumište, Hrvatsko glumište, Mogućnosti….) eseje, rasprave i druge tekstove iz područja književnosti, kazališta, kulture i umjetnosti, kazališne i književne kritike (do danas više od osam tisuća). Piše i uređuje knjige (u suautorstvu i sama) iz područja hrvatske i svjetske književnosti, teorije književnosti, drame i kazališta, dramaturgije i teatrologije, etnologije i folkloristike, metodike, edukacije (dosad više od pedeset). Priređuje knjige iz starije i novije hrvatske i svjetske književnosti, kazališne monografije, repertoarne knjige, knjige o dramaturškim i teatrološkim fenomenima. Uređuje časopise (npr. Prolog, Novi Prolog, Dubrovnik, Mim), novine (npr. Kazališne novine, Dubrovački list, u Vijencu uređuje književnost) i publikacije (monografije, brošure, programske knjižice), televizijske i radijske emisije, kazališne knjižice i programe, a u svima njima sudjeluje i autorskim tekstovima.

KAZALIŠTE, KAZALIŠTE

Suutemeljiteljicom je Doma Marina Držića u Dubrovniku, članicom Odbora Doma Marina Držića od njegova osnutka, suutemeljiteljicom nagrade Držićev zlatni pečatnjak. Predsjednica je žirija za Najbolji dramski tekst, selektorica u dva mandata za Naj, naj, naj festival, članica je ili predsjednica žirija/prosudbenoga povjerenstva za Nagradu hrvatskoga glumišta, za Nagradu Orlando, za Naj, naj, naj festival, na Nagradu Držićev zlatni pečatnjak, za diplomske ispite studentima, a posljednjih godina studentima kroatistike u školama, za niz književnih i kazališnih natječaja. Članicom je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskoga društva dramskih umjetnika, Međunarodnog instituta za kazališnu umjetnost (ITI) i mnogobrojnih semiotičkih, znanstvenih, edukativnih, umjetničkih i kazališnih udruga (suutemeljiteljica i suvoditeljica Ragusina sa sestrom blizankom Vesnom) i društava. Prvo joj je radno mjesto bilo mjesto asistenta-istraživača pa znanstvenog asistenta, znanstvenog asistenta-istraživača i višeg (znanstvenog) asistenta-višeg istraživača u Zavodu za teatrologiju HAZU u Zagrebu, u kojem je sudjelovala (kao suradnik i glavni suradnik) u nizu projekata, pa i u velikom projektu Repertoar hrvatskih kazališta, što je rezultiralo trima golemim knjigama. Djeluje i kao slobodna umjetnica (teatrolog, dramaturg i redatelj u predstavama, u projektima i u kazalištima), najviše u Zagrebu i Dubrovniku (u kojem je bila i dramatrurginjom i ravnateljicom Kazališta Marina Držića, osmislivši repertoar i život kazališta kao živu poveznicu baštine i suvremenosti, utemeljivši Scenu Noćnik, ponovno pokrenuvši Mali Marin Držić, pokrenuvši kazališni muzej…), ostvarujući status samostalnoga umjetnika (Društvo kazališnih kritičara i teatrologa), te kao profesor predaje raznovrsne kolegije i vodi seminare u Odsjeku za kroatistiku, u Croaticumu na Filozofskom fakuletu u Zagrebu, na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Hrvatskim studijima i na drugim fakultetima u zemlji i inozemstvu. U umjetničkoj dramaturškoj djelatnosti, od početaka u Dramskom kazalištu Gavella, na Dubrovačkim ljetnim igrama, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, u Satiričkom kazalištu Kerempuh, u HNK-u u Varaždinu… do predstava i projekata u Kazalištu Marina Držića, u Zagrebačkom kazalištu lutaka, u Teatru M&M, Ragusinima, u Maloj sceni, ostvarila je tristotinjak dramaturgija i režija predstava, u kazalištima, na radiju, na televiziji, u samostalnim projektima.

 

Kao dramaturg, redatelj, teatrolog i profesor autorski osmišljava i postavlja  izložbe

vezane uz književnost, kazališnu i likovnu umjetnost, redatelje i glumce  (Kosta Spaić,

Izet Hajdarhodžić…) i afirmira mlade umjetnike. Ujedno i režira predstave za djecu, mlade

i odrasle te studentske predstave s kojima dobiva brojne nagrade (nagrade za najbolje

predstave  u Hrvatskoj, za najbolje glumce u Hrvatskoj, Rektorove nagrade). Potpisuje i

mentorstvo u brojnim predstavama, filmovima, televizijskim i radijskim emisijama, knjigama,

časopisima, novinama, znanstvenim i umjetničkim projektima koje rade studenti u okviru i

izvan okvira sveučilišne nastave. S Vesnom Muhoberac suvoditeljica je i sukreatorica

edukativnih projekata (višegodišnji Projekt Ragusini multimedijalnog oživljavanja hrvatske

baštine  održava se u Dubrovniku u proljeće i ljeto za najnadarenije učenike i studente 

iz cijele Hrvatske već dvanaest godina) i niza radionica i susreta namijenjenih mladima

od četrnaeste do dvadeset i osme godine. Surađivala je i s Ohio University  (SAD), vodeći

i kreirajući projekt scenskog i izvedbenog osmišljavanja hrvatske renesansne baštine, ali i

s drugim sveučilištima  i kazalištima  u inozemstvu (Španjolska, Meksiko, Italija, Francuska,

Poljska, Češka, Mađarska…). Jedan joj je od najdražih projekt Kako nastaje kazališna

predstava:  Tonček i Točkica, koji je vodila kao školu  kazališne umjetnosti i glume za

najmlađu dob, od četvrte do dvanaeste godine, režirajući predstave s najmlađim glumcima

i ponovno utemeljivši Mali Marin Držić u Dubrovniku.

 

Kao dramaturg, redatelj, teatrolog i profesor autorski osmišljava i postavlja izložbe vezane uz književnost, kazališnu i likovnu umjetnost, redatelje i glumce (Kosta Spaić, Izet Hajdarhodžić…) i afirmira mlade umjetnike. Ujedno i režira predstave za djecu, mlade i odrasle te studentske predstave (Kako nastaje kazališna predstava: Tonček i Točkica, Robinja, Negromant i urotnička pisma, Scenska umjetnost, Komedija s lutkama, Igra i san, Iluzija i stvarnost, Nalješković, Lukrecija, Pjerin, Kralj Gordogan, Anouilheva Antigona Gospoda Glembajevi, Yorick…), s kojima dobiva brojne nagrade (nagrade za najbolje predstave u Hrvatskoj, za najbolje glumce u Hrvatskoj, Rektorove nagrade). Potpisuje i mentorstvo u brojnim predstavama, filmovima, televizijskim i radijskim emisijama, knjigama, časopisima, novinama, znanstvenim i umjetničkim projektima koje rade studenti u okviru i izvan okvira sveučilišne nastave. S Vesnom Muhoberac suvoditeljica je i sukreatorica edukativnih projekata (višegodišnji Projekt Ragusini multimedijalnog oživljavanja hrvatske baštine održava se u Dubrovniku u proljeće i ljeto za najnadarenije učenike i studente iz cijele Hrvatske već dvanaest godina) i niza radionica i susreta namijenjenih mladima od četrnaeste do dvadeset i osme godine. Surađivala je i s Ohio University (SAD), vodeći i kreirajući projekt scenskog i izvedbenog osmišljavanja hrvatske renesansne baštine, ali i s drugim sveučilištima i kazalištima u inozemstvu (Španjolska, Meksiko, Italija, Francuska, Poljska, Češka, Mađarska…). Jedan joj je od najdražih projekt Kako nastaje kazališna predstava: Tonček i Točkica, koji je vodila kao školu kazališne umjetnosti i glume za najmlađi uzrast, od četvrte do dvanaeste godine, režirajući predstave s najmlađim glumcima i ponovno utemeljivši Mali Marin Držić u Dubrovniku, u kojem je u djetinjstvu glumila više naslovnih i većih uloga. Posljednjih je godina osmislila, autorski potpisala, režirala i realizirala i posebno joj drage projekte Lukrecija (drama i predstava, najbolja izvaninstitucionalna predstava u Hrvatskoj 2008., najbolja ženska uloga – Petra Glavor, posebna Rektorova nagrada 2008., gostovanje u Vukovaru), Pjerin (rekonstrukcija fragmentarno sačuvane Držićeve drame, Rektorova nagrada 2008.), Kralj Gordogan (knjiga i predstava), te isto tako nagrađivane predstave i projekte Naša Antigona (drama, predstava, knjiga), Gospoda Glembajevi (predstava i velika knjiga: projekt 100 godina Glembajevih) sa studentima Filozofskoga fakulteta te drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (redateljica, dramaturginja, jezična savjetnica, mentorica, predavačica, voditeljica seminara). Deset godina intenzivno priprema mlade ljude za prijamne ispite na raznim fakultetima. Od znanstvenih i umjetničkih stipendija u inozemstvu u najdražoj uspomeni ostaje joj studijski boravak u Budimpešti (projekt Hrvatsko-mađarske književne, kazališne i kulturne veze) i u Zaragozi (Španjolska), kongres semiologa i semiotičara u Meksiku, a od kazališnih gostovanja gostovanje s Dramskim kazalištem Gavella u poljskom Krakovu te gostovanja i sudjelovanja autorskim, znanstvenim, predavačkim i umjetničkim prilozima i poslovima zadnjih godina u Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Francuskoj.

NIZ ZASLUŽENIH NAGRADA

Dobitnicom je niza kazališnih, umjetničkih i znanstvenih nagrada, između ostalih i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za najboljega studenta (student desetljeća) i Nagrade Sveučilišta u Zagrebu za najbolji znanstveni i umjetnički rad za vrijeme diplomskoga i poslijediplomskoga studija, brojnih nagrada za dramaturške i teatrološke analize, eseje i dramaturške adaptacije. Dobitnicom je i nagrade Hrvatske kulturne zaklade za kazališnu kritiku, kojom se, uz jezično savjetništvo na predstavama i u raznim projektima, bavi niz godina. Sudjeluje na mnogobrojnim hrvatskim i međunarodnim znanstvenim i umjetničkim simpozijima (Krležini dani, Dani hvarskog kazališta, Filološki dani, FEB…), kongresima (Zagreb, Pariz-Sorbonna, Zaragoza, Guadalajara, Opatija, Rijeka, Zadar, Split, Dubrovnik…), savjetovanjima, stručnim skupovima i seminarima te u radu prosudbenih komisija za dramu i kazališnu umjetnost, a vodi i tribine, okrugle stolove i razgovore o književnosti, kazalištu, kulturi, umjetnosti, novinarstvu (djeluje i kao novinar, tekstopisac, kolumnist i urednik u nekoliko novina, časopisa i medija), organizira simpozije, projekte, izložbe. Autorica je i voditeljica (od 2011.) FEB-a (međunarodni projekt – etnologija, folkloristika, baština), urednica brošura na hrvatskom i engleskom jeziku, knjiga sažetaka i zbornika FEB 2011., FEB 2012. Upisana je u registar znanstvenika pod brojem 138005. Posljednjih godina usporedno s predavačkim i profesorskim radom, dramaturgijama, režijama i znanstveno-umjetničkim te edukativnim projektima uređuje književnost u Vijencu, piše redovitu Kazališnu kroniku za časopis Forum, HAZU, piše književne i kazališne kritike, osvrte i eseje za Vijenac, HRT (emisije Riječi, riječi; Prohujalo s vihorom, Zoofon, Festivalska panorama…), Hrvatsko slovo, Kazalište, Hrvatsko glumište…

Poznaje veći broj jezika, s kojih objavljuje i prijevode. Bavi se i informatikom, inženjer je poslovne tehnologije. Najveći dio godine živi u Zagrebu, a ljetne dane, praznike i blagdane redovito provodi u rodnoj obiteljskoj kući u Dubrovniku. Ljubiteljica je životinja, posebno voli svoje i Vesnine krasne i dobre pse Binga, Saru Paulinu (Saricu), Vekija. Voli more, posebno dubrovačko oko Lokruma, ljeto, barku, sport, posebno plivanje, matematiku i fiziku, jezike, posebno hrvatski, dobre knjige, glazbu, režiranje, šetnje s dragim osobama, razgovore i stvaranje sa sestrom blizankom Vesnom, s kojom je osnovala i Teatar M&M. Lav je u horoskopu. Od rođenja nadimak joj je Mićo.

UREDNIČKA ZADNJA

S Mirom Muhoberac zadnji sam put razgovarala na simpoziju učitelja hrvatskoga jezika u Puli na kojemu je izlagala profesorima hrvatskoga jezika, i to vrlo zanimljivo predavanje oplemenjeno metafizikom koja me očarala, a vidjela sam ju 20. rujna 2021. kad sam sa suprugom otišla na Gavellinu predstavu Čovjek jastuk u kazalištu Stara Trešnjevka (u predstavi je ulogu mentalno zaostaloga brata igrao moj bivši učenik Nikola Baće). “Gle, sestre Muhoberac!” rekla sam suprugu i pomislila kako bi bilo dobro da im se javim. Ali nisam. Ne znam zašto. Možda nisam željela ometati razgovor, posebnu blizanačku povezanost i tu energiju kojom su sestre zračile čekajući predstavu, možda sam pomislila da me se profesorica neće ni sjetiti. Sada mi je žao, jako. Ostaje mi spoznaja da je vjerojatno među zadnjim predstavama u svom životu velika Mira sa svojom sestrom Vesnom gledala u publici u kojoj sam bila i ja. Smrt iznimne osobe Mire Muhoberac odjeknula je, dakako, u medijima pa su o njoj, među ostalima, pisali Večernji list, Jutarnji list, Magazin HRT-a, Dubrovački vjesnik.

Počivala u miru Božjem, profesorice. Hrvatska kultura izgubila je dragulj posebna sjaja. 

 

Tekstove iz medija prenosi i piše: Sanja Miloloža, mrežni fotokolaž SM

 

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.