Nikola Milićević, hrvatski književnik i prevoditelj (Zvečanje, 1922. – Zagreb, 1999.).
Diplomirao jugoslavistiku na FF-u u Zagrebu 1953., doktorirao 1965. tezom o V. Čerini.
Radio kao novinar, lektor, književni kritičar Vjesnika (1953. – 1955.),
lektor hrvatskog jezika u Bordeauxu i dugogodišnji profesor
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1955. – 1988.). Bio je član uredništva
Krugova (1952. – 1958.), redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1992.
Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1994.
FRAN KURELAC
(1811. — 1874.)
Fran Kurleac, Hrvat, Ogulinac, jezikoslovac,
Čudovnjak i boem, bez plaće i dohotka,
kojemu nije bilo do ruha nego do duha,
koji je pješačio od sela do sela, po Ugrih,
lugom i livadom i stazom i obronkom,
s palicom u ruci i s torbom o ramenu,
a u torbi mu sve što je imao: košulja,
skupljene pjesme i još koja potrebica
(kao da kaže: po torbi i pjesmama u njoj
znat ćete iz koje sam zemlje). Taj Fran,
korenjak i vatrenik što je tvrd i opor bio.
što nije leđa svijao ni pred rđom klecao.
Taj Kurelac što je jezik mijesio i trijebio,
motao ga, uvijao i njime pisao kao nitko:
što je, kao pravi ugrijanik, istraživao
mudra slova starih nam djedov slovinskih.
Vedrom je dušom motrio plavotu nebesku,
sinotu morsku i svu zelen zemaljsku.
A zboraše: Pouznesi ljude velike i divne,
gada i zlikovca ukori. I besjeda nek ti je
škrta a umna i dobrinja i milinja puna,
da knjizi ostane čast i vlast i spomen
koji istruhnuti neće. Na tuđe misli i riječi
ne osvrći se mnogo, nu ih sam išti u mozgu
i srcu svomu, jer tebi je, pišče, biti
svojeduhu i vlastitu, i slovu je tvomu
biti prilikom tvojom. – Tako je govorio
tvrdi i opori Fran što je uz vodu plivao
s mnogo duha a malo posluha. I kao takav,
dakako, umrije kao siromah. Što bi drugo!
Nikola Milićević
Odabrala: Silvana Bampa Listeš, foto SD
