DVOSTRUKA OBLJETNICA PJESNIČKE LEGENDE IVANA GORANA KOVAČIĆA

13. 07. 2023. | Iz dana u dan, Iz drugih medija, Novosti, Obljetnice i sjećanja

Dok posljednji čovjek bude govorio hrvatskim i ljudskim jezikom uopće, kako

reče Jure Kaštelan, Jama će snagom umjetničkog dosega biti trajna osuda zločina

i himna  čovjekove slobode, istine i ljepote, himna ljudskog dostojanstva. 

Jamu je, dakako, napisao lukovdolski genij Ivan Kovačić, koji je zbog ljubavi prema svom

gorskom zavičaju uzeo srednje ime Goran, a svojim je kekavskim lukovdolskim govorom

stvorio i iznimnu antologijsku stihozbirku Ognji i rože.

 

Dok posljednji čovjek bude, kako je rekao Jure Kaštelan, govorio hrvatskim i ljudskim jezikom uopće, Jama će snagom umjetničkog dosega biti trajna osuda zločina i himna čovjekove slobode, istine i ljepote, himna ljudskog dostojanstva. Jamu je, dakako, napisao lukovdolski genij Ivan Goran Kovačić. Legenda koja i dalje, i nakon 80 godina od svoje smrti, ostavlja svoj trag u medijima. Evo kako je to obilježila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

 

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu objavljuje tekst u spomen

Ivana Gorana Kovačića: 110. je obljetnica njegova rođenja bila 21. ožujka kada se

Goranovo proljeće održalo jubilarni 60. put, a danas je i 80. obljetnica njegove tragične smrti.

 

Uz 110. obljetnicu rođenja, ove se godine navršava i 80. obljetnica smrti hrvatskoga pjesnika, pripovjedača, esejista i prevoditelja Ivana Gorana Kovačića. Obljetnica Kovačićeve smrti ujedno je i obljetnica pisanja njegova posljednjeg i najpoznatijega djela, potresne proturatne poeme „Jama“.

Uz nadom ispunjene završne stihove ovoga svjetski poznatoga djela moderne hrvatske književnosti, svjesni svevremenosti, ali i zabrinjavajuće aktualnosti danas njezine teme, podsjećamo na „pjesmu“ kao čuvaricu ljudskoga duha te upravo ono što je Kovačićevu tragičnom junaku vratilo svjetlost i nadvladalo tamu rata.

„Pjesma“, kojom pjesnici zauvijek žive među nama, sjećanje na Kovačića održala je i kroz jedan od najstarijih pjesničkih festivala na svijetu – „Goranovo proljeće“. Utemeljeno u spomen na Kovačića, njegovo stvaralaštvo i ukupno nasljeđe te kao okvir za proslavu i promidžbu i iskusnih i mladih pjesmotvoraca te njihovih ostvarenja to najstarije hrvatsko pjesničko okupljanje ove je godine u ožujku, točno na 80. Kovačićev rođendan, održano jubilarni, 60. put.

Opširnoj enciklopedijskoj natuknici o Ivanu Goranu Kovačiću, čiji su lik i djelo poprimili obrise legende, možete pristupiti ovdje.

 

 

Ivana Gorana Kovačića sjetio se i portal povijest.hr koji donosi i pjesnikovu

antologijsku pjesmu Moj grob.

 

Ivana Gorana Kovačića sjetio se i portal povijest.hr koji piše:

Dana 13. srpnja 1943. godine ubijen je, u starosti od samo 30 godina, slavni hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić. Rođen je u Lukovdolu u Gorskom kotaru, kao Ivan Kovačić, a ime Goran uzeo je kao znak pripadnosti tom gorovitom kraju. Ivan Goran Kovačić bio je pristaša HSS-a, a nakon uspostave NDH, nezadovoljan režimom, otišao je 1942. s Vladimirom Nazorom u partizane.

Svima je poznata njegova poema Jama, u kojoj je opisao ratni zločin iz prvog lica, kao da ga je sam doživio. Ispostavit će se da je to njegovo viđenje imalo svojevrsnu vizionarsku slutnju. Naime, Kovačić je i sam stradao od neprijateljske ruke. Ubili su ga četnici, nakon što se bolestan sklonio u selo Vrbnicu u istočnoj Bosni. Dogodilo se to nakon poznate Bitke na Sutjesci, kad su partizani potisnuti u istočnu Bosnu. Do danas je ostalo nepoznato gdje počivaju Goranovi posmrtni ostatci. Tako se obistinila njegova pjesma o zadnjem mu počivalištu.

 

Moj grob

 

U planini mrkoj nek mi bude hum,

Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,

Muku moje rake nedostupan bijeg.

 

 

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,

Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,

Strah obraćenika, molitve za spas.

 

 

Neka šikne travom, uz trnovit grm,

Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, –

I kada se vrati, nek poravna trag.

 

 

Prenijeli smo kako se Nacionalna i sveučilišna knjižnica sjetila I. G. Kovačića (Suzana Piacun), također i  portal povijest.hr (Sanja Miloloža). A naš će portal najaviti mrežno izdanje u suradnji s osnovnim školama koje nose ime Ivana Gorana Kovačića.

 

Poziv Društva profesora hrvatskoga jezika ponajprije osnovnim školama koje nose ime

Ivana Gorana Kovačića za uvrštenje školskih prinosa u mrežni zbornik posvećen

dvostrukoj obljetnici antologijskoga pjesnika iz Lukovdola!

Pozivu se smiju odazvati i ostale škole, i osnovne i srednje, koje su u nastavi i

izvannastavnim aktivnostima tijekom školske godine 2022./2023.

obilježile važne Goranove obljetnice uz 110. rođendan i 80. spomendan.

Rok za slanje prinosa: 20. kolovoza 2023.

Ako su radovi na kekavskom lukovdolskom govoru, molimo da priložite rječnik.

Elektronička adresa: sanja.miloloza@dphj.hr ili sanja.miloloza@skole.hr.

 

 

Stoga pozivam sve osnovne škole u Republici Hrvatskoj koje nose Goranovo ime da nam do 20. kolovoza 2023. na e-adresu sanja.miloloza@dphj.hr ili sanja.miloloza@skole.hr prilože svoje zabilježene aktivnosti u skladu s dvostrukom obljetnicom svoga školskoga pjesnika. Pozivu se smiju odazvati i ostale škole, i osnovne i srednje, koje su u nastavi i izvannastavnim aktivnostima tijekom školske godine 2022./2023.obilježile važne Goranove obljetnice uz 110. rođendan i 80. spomendan.
Rok za slanje prinosa: 20. kolovoza 2023.
Ako su radovi na kekavskom lukovdolskom govoru, molimo da priložite rječnik.
Elektronička adresa: sanja.miloloza@dphj.hr ili sanja.miloloza@skole.hr.

Napominjem da, kao i u prethodnim zbornicima iz mrežnoga niza Obljetnice u kojima smo surađivali s osnovnim školama, radovi prolaze recenziju i lekturu koji su, uvjereni smo, sigurno kvalitetni. Ipak, javite li se s kojim radom koji bi eventualno trebao doradu, bit ćete o tome obaviješteni. Audiozapise i videozapise prihvaćamo isključivo u .mp3 formatu i u  formi YouTube poveznica. 

 

 Sanja Miloloža, fotokolaž: SM

Vladimir Nazor, O JEZIKU

O njemu, da! O čarobnome vrelu,
Što davno ključa iz šikare naše
I snagu svoju razmaho je cijelu
Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,
Kroz zlato njiva, zelenilo paše;
Na vatru nalik lije svjetlost vrelu
U sve nam sude, čuture i čaše.

Ne znamo da l’ smo gradili mi njega,
Il’ on je nama svoju dušu dao. –
A sada, nov kad mulj i suša prijeti

U ovom lomu i gaženju svega
Još nikad Hrvat nije bolje znao
Da mu je s njime živjet i umrijeti.