Važne 1967. godine točno na današnji dan 17. ožujka objavljena je u časopisu
Telegram Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.
Danas, sjećanjem na objavu Deklaracije, završavaju Dani, Tjedan i
Mjesec hrvatskoga jezika. Objavljivanje Deklaracije bio je događaj za pamćenje,
koji je izazvao oštre reakcije tadašnje vlasti. Ne zavaravajmo se, nije bilo lako
staviti potpis na Deklaraciju, mnogi su bili osuđeni zbog tog čina. Mnogi su
ugrozili svoju sigurnost da bismo mi danas imali službeni hrvatski jezik. I zato
moramo biti zahvalni njihovim autorima i potpisnicima. I ne odbaciti njihovu žrtvu.
Važne 1967. godine točno na današnji dan 17. ožujka objavljena je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika čime završavaju Dani, Tjedan i Mjesec hrvatskoga jezika. Objavljivanje Deklaracije bio je događaj koji se pamti, događaj koji je uzrokovao pozitivne posljedice. Ne zavaravajmo se, nije bilo lako staviti potpis na Deklaraciju, mnogi su bili osuđeni zbog tog čina. Mnogi su ugrozili svoju sigurnost da bismo mi danas imali službeni hrvatski jezik. I zato moramo biti zahvalni njihovim autorima i potpisnicima. I ne odbaciti njihovu žrtvu nekritičkim preuzimanjem tuđica i nerazumnim otvaranjem stranim jezičnim utjecajima.
Na 50. obljetnicu toga događaja dva su iznimna kroatista svečano otkrila ploču u Atriju Matice hrvatske: bili su to akademici Marko Samardžija i Stjepan Damjanović. Obojica vrhunski stručnjaci i ljudske veličine. Profesor Samardžija preminuo je u Zaprešiću 19. veljače 2019. godine, nepune dvije godine nakon otkrivanja spomen-ploče Deklaraciji. Sjećam se s koliko je ljubavi i ponosa govorio o Deklaraciji, s koliko je iskre spominjao kako su se pojedinci radovali uvjerenju da će se jednoga dana o Deklaraciji učiti u školama!
Prenosimo ovdje dio Hinine vijesti o danu otkrivanja spomen-ploče:
Spomen-ploču Matice hrvatske, u povodu 50. obljetnice Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, njezinim poticateljima, piscima i potpisnicima otkrili su predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović i jezikoslovac Marko Samardžija u predvorju Matice hrvatske u Zagrebu.
Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović podsjetio je kako se ove godine navršilo 50 godina od objave “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”. Nastala je, kako je naveo, u Matici hrvatskoj, potpisalo ju je 18 hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova, a objavljena je u tjedniku “Telegram” 17. ožujka 1967.
Po riječima prof. Samardžije, hrvatske su ustanove, pozivajući se na načelo suverenosti i jednakopravnosti zahtijevale ravnopravan položaj hrvatskoga jezika u Jugoslaviji, njegovu punu afirmaciju u svim životnim sferama, njegovo slobodno oblikovanje i funkcioniranje u skladu s hrvatskom jezičnom tradicijom.
Ocijenio je kako je Deklaracija uzbunila političke duhove u Jugoslaviji te napomenuo kako su njezini autori i potpisnici izrugivani na brojnim organiziranim skupovima, sudski gonjeni i kažnjavani.
Prošlo je pola stoljeća od toga vremena, istaknuo je dodavši kako je Hrvatska u međuvremenu postala samostalnom državom, a hrvatski jezik jedan od jezika Europske unije i jezik kojim se u hrvatskom društvu služimo kako je to i s drugim jezičnim standardima u drugim sredinama.
Sve se to dogodilo, naglasio je Samardžija, usprkos političkoj osudi i prešućivanju u narednim dvama desetljećima, a Deklaracija je sve do 1990. postojano i snažno utjecala na stanje svijesti u hrvatskoj jezičnoj zajednici u vezi s vlastitim jezikom.
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana prije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika (Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić), a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje.
Prošlo je pola stoljeća od toga vremena, istaknuo je dodavši kako je Hrvatska
u međuvremenu postala samostalnom državom, a hrvatski jezik jedan od jezika
Europske unije i jezik kojim se u hrvatskom društvu služimo kako je to i s drugim
jezičnim standardima u drugim sredinama.
Sve se to dogodilo, naglasio je Samardžija, usprkos političkoj osudi i prešućivanju
u idućim dvama desetljećima, a Deklaracija je sve do 1990. postojano i snažno utjecala
na stanje svijesti u hrvatskoj jezičnoj zajednici u vezi s vlastitim jezikom.
Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove: PEN–klub, Hrvatski centar, Hrvatsko filološko društvo, Odjel za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Institut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zadru, Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru, Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Institut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Institut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Staroslavenski institut u Zagrebu i Društvo književnih prevodilaca Hrvatske.
Moja Osnovna škola Jure Kaštelana vršnjakinja je Deklaracije, i to dodatno povezuje i učvršćuje moju ljubav prema hrvatskomu jeziku i svim naporima svih poštivatelja i promicatelja hrvatskoga jezika. Bez obzira na to što su vremena druga, što se jezik mijenja u svakom novom naraštaju, njegova stabilnost povezuje nas s cjelokupnom kulturom nastalom u hrvatskome jeziku i hrvatskim jezikom i onim pojedincima koji i dalje skrbe za očuvanje hrvatskoga jezika, koji nisu podlegli utjecajima i napadima stranih jezičnih sustava i koji upozoravaju na važnost i ljepotu tog istog hrvatskog jezika zbog kojega su mnogi podnosili i osobne žrtve. Tih je jezičnih napada uvijek bilo i dalje se nastavljaju: pa ako je nekad bio u pitanju talijanski, turski, njemački, mađarski i srpski, danas je to engleski koji preplavljuje i nagriza već i gramatičku strukturu hrvatskoga jezika, dovoljno je samo u razredima osluhnuti kako naša djeca razgovaraju: koga lajkaju, koga hejtaju, kako vinaju na gejmovima i kako su pritom kul. Pa se ti, profa, skuliraj i ne gnjavi... Apeliram na kolege koji rade u školama da apeliraju na svoje kolege u zbornicama koliko je važno da se u nastavi služimo hrvatskim standardnim jezikom i pridržavamo njegovih pravila. Znam da ćete vi sa svojim učenicima komunicirati u skladu s normom, no možda mislite da nije potrebno kolegama dijeliti savjete i što nametati. Molim vas, nemojte se libiti upozoravati da je način iskazivanja ljubavi prema svome jeziku upravo njegova pravilna uporaba, i pojedinčeva odgovornost. Budemo li prema jeziku odgovorni i vertikalno i horizontalno, veća je mogućnost da ćemo uspjeti u temeljnom opismenjavanju svojih učenika koji su naša djeca. Ne zaslužuju li naša djeca to od nas? Tko će ako ne mi? Govorim vam to stoga što je Deklaracija, kako na spomen-ploči u Matici hrvatskoj, tako i u spomen-ploči moga srca. Danas je, eto, drugi rođendan našega portala. Zbog ovoga neusporedivo važnijeg: sretan ti rođendan, Deklaracijo! .
Prenosi, sjeća se: Sanja Miloloža, foto: SM
