Najutjecajnija hrvatska književnica Ivana Brlić-Mažuranić rođena je
u Ogulinu 18. travnja 1874. Prije osam godina proslavili smo
100. obljetnicu pikarskog romančića Čudnovate zgode šegrta Hlapića,
a prije pet godina 100. obljetnicu nezaboravnih Priča iz davnine.
“Najjači upliv na moju osjetljivu dječju dušu vršila je okolina. Prvi svjesni osjećaj koji je u roditeljskoj kući u meni nastao, bila je ljubav za hrvatsku domovinu… Preselivši moji roditelji g. 1882. konačno u Zagreb, povećao se još dojam (i svi ostali dojmovi roditeljskog doma) svakidanjim boravkom u kući moga djeda, pjesnika i bana Ivana Mažuranića. Dakako da se spominjem kako sam i prije (u mojoj 4. i 5. godini) s roditeljima posjetila djeda u Banskim dvorima na Markovu trgu. Premda je život u banskoj palači donosio mnogo toga što je uvelike zaokupljalo interes tako malog djeteta, to se ipak već iz te dobi jasno i osobito izrazito sjećam osobe djedove. No pravi njegov utjecaj na mene počeo je dakako tek u doba o kom hoću da govorim, u doba našeg preseljenja u Zagreb. U domu djedovu svake se je večeri sastajala njegova razgranjena porodica tako da bi stolu pribivalo uvijek 15-18 osoba. Stolu je predsjedao djed sam, razgovore je vodio on, a njegova tjelesno i duševno tako moćna pojava vršila je nedokučiv upliv na moje biće – strogi patrijahalni duh činio je svako zbliženje s djedom nemogućim. Ipak sam za ovo četiri godine (od 12. do 16. godine) što sam pribivala njegovu stolu, razvila pod dojmom njegove velike pojave sve svoje biće kakvo je sada. Svaka njegova riječ, svaka rasprava (u rasprave se rado upuštao i nije dao da predmet padne dok ne bi iscrpljen bio) bila je uzvišena umom, a još uzvišenija u onoj čistoći i strogosti etičkih nazora kojom kano da je taj silni starac prožimao svu okolinu svoju, sav dom svoj, sve koljeno svoje“, stoji u enciklopedijskoj natuknici koju je na našoj facebook stranici podijelio naš predsjednik Branimir Romac uz Sretan rođendan Ivani Brlić-Mažuranić!
Kulturna javnost, dakako, prati velike obljetnice velikih autora i njihovih djela. Tako se 2013. i 2016. godine mnogo govorilo i radilo u čast Ivane Brlić-Mažuranić. Osobito su ključna u tome “njezina” mjesta: Zagreb, Ogulin, Novi Vinodolski, Rijeka, Slavonski Brod… Znamo za Ivaninu kuću bajke, za Brlićevac, za mnoge osnovne škole koje nose njezino ime; s pravom možemo reći da se hrvatska javnost uistinu ponosi tom iznimno darovitom književnicom. Sudbina joj je, ona nesretna kob, obilježena prvo gubitkom dvojice sinova, a potom i samoubojstvom koje je obitelj željela sakriti od javnosti (“zbog sramote”), no u velikoj povijesti književnosti ostaje urezana zlatnim slovima kao majstorica bajkovita pričanja puna topline, vedrine i dobrote. Zbog toga se naziva i “Hrvatskim Andersenom”.
Među ostalim vrijednim ostvarenjima koja su se zbila uz Ivanine rođendane i rođendane njezinih djela izdvajamo dva, i to ne stoga što su ta dva najbolja svjedočanstva Ivanine nazočnosti u duhu 21. stoljeća nego stoga što autorica ovoga teksta ta dva projekta najbolje poznaje. Naime, uz 100. obljetnicu Priča iz davnine mlada umjetnica Iva Miloloža i njezina majka Sanja (koja potpisuje ovaj članak) objavile su ilustriranu zbirku gramatičkih zadataka Josipova gramatiljka 5 – u svijetu Priča iz davnine, a 2019. organizirana je i izložba na kojoj su predstavljene ilustracije iz zbirke pod naslovom Priče iz dubine. Izbor ilustracija možete vidjeti i na autorskom SMIM portalu Josipova jezična galerija jer su ti crteži utkani u izgled same mrežne stranice.
Uz Ivanin rođendan poslušajte pjesmu Vrtlog kojoj tekst potpisuju Iva Miloloža i Sanja Miloloža, glazbu Marko Jašek, aranžman Zoran Jašek, a pjeva Ema Puček. Jezičnostilsko odstupanje od norme u tekstu: u Vrtlogu su aorist i imperfekt zamijenili mjesta (oblik bje). Skladba se temelji na resemantizaciji priče Kako je Potjeh tražio istinu. Pjesmi Priče iz dubine autorica je teksta Sanja Miloloža, glazbe Marko Jašek, aranžmana Zoran Jašek, a pjeva Ema Puček (pozadinski glas Marko Jašek).Skladba se temelji na odnosu majke, djeteta i knjige, tj. novoj kontekstualizaciji Priča iz davnine u Priče iz dubine, iz književne umjetnosti u likovnu i glazbenu, iz života u smrt i opet život. Obje su pjesme premijerno izvedene na otvorenju izložbe Ive Miloloža 1. listopada 2019. u Knjižnici grada Zagreba u Podsusedu za čiju je organizaciju zaslužan dr. sc. Daniel Miščin, sveuč. prof., kojega je s mladom umjetnicom vezalo duboko i snažno prijateljstvo.
Misleći o velikoj Ivani, budimo maleni, I sretni da se i za nama sunce žuri, a duša neka nam je kao u dječaka koji je malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce.
Sanja Miloloža, ilustracije Iva Miloloža
